Hentai puni besplatni prici

Neuobičajeno hladan povetarac je pomešao umiruće lišće preko kaldrmisanih staza u selu. Lampe unutar prozora su ugašene; samo su baklje na mostu i prije kafane bacale svjetlo na tlo. Sjenki su bile obilne, a unutar tih sjena koračao je Spectre That Walks.

Bagdemagus je uživao u ovo doba noći, kada je selo bilo tiho i skoro svi su mirno spavali ispod veličanstvenog zdanja zamka Viks. Naravno, ove noći većina meštana je uživala u prilici koja se pruža jednom u životu da uživa u sjajima dvorca, proslavljajući rođendan svoje kraljice.

Bagdemagus se nasmijao. Dobar trik, pomislio je, dočekujući otrcane i pocepane, ponizne i nejake u vašu sredinu u sedmici koja obuhvata proslavu vašeg rođenja. Ali hoće li te voljeti zbog toga, Evelyn. Ili će vam zamjeriti što ste im pokazali luksuz u kojem više nikada neće uživati. i što ćeš, barem do tvoje tragične smrti.

Na kraju krajeva, to ne znači ništa, mračno je razmišljao. Imajte svoje stranke, okupite svaku podršku koju možete. Živite dobrim životom dok možete. Uskoro će doći kraj.

Čarobnjak se nacerio od iščekivanja. Prošle su decenije otkako je postojala ikakva prava pretnja u kraljevstvu; mir sa susednim zemljama bio je zapečaćen. Jedina stvar o kojoj su se trgovci i seljani morali brinuti bili su povremeni razbojnici i smrtonosna divlja zvijer.

Do sada.

Bagdemagus se nacerio, impresioniran samim sobom. Nedostajala mu je ozloglašenost koju je samo njegovo ime prizivalo u kraljevstvu. Sada, kao i decenijama ranije, jednostavno spominjanje njega u neobaveznom razgovoru nateralo je stražare na ivicu i rasplakalo žene. Bagdemagus nije morao ništa da uradi; vladao je ovim ljudima kroz strah i pretpostavke.

Za ove ljude sam više kralj nego što je Richard ikada bio, ili Alfred prije njega, ili Maxwell, ili Gabriel. ko vlada ovim ljudima, ako ne ja. Svakako ne djevojka kraljica. jedva uspeva da natera plemstvo da je prepozna.

Zakoračio je u aveniju između kovačke radnje i apoteke, oboje sa zamračenim prozorima. Zvuci smijeha - ne baš tako glasni kao nekada - dopirali su do njegovih ušiju iz kafane preko puta. Gledao je njihove siluete na prozorima, slušao njihove grube šale. Moji podanici, pomislio je sa zlobnim osmehom.

"Izvinite, gospodine", čuo se tihi glas s njegove lijeve strane.

Bagdemagus se namrštio, gledajući odozgo do dole, videći pored sebe mladog dečaka - koji je video možda samo sedam ili osam leta. Dječak je imao raščupanu kosu i prljave obraze, a njegovoj odjeći treba nekoliko dobrih zakrpa. Široke oči zurile su u čarobnjaka s nevinim čuđenjem.

"Da?" upita Bagdemagus.

"Možeš li izdvojiti šiling za mene, mama?" pitao. "Ona je u prilično lošem stanju, gospodine, i ne može nas izdržavati."

Bagdemagus nakrivi glavu sa zabavljenim osmehom. Spustio se u čučanj, dovodeći svoje lice u nivo sa djetetovim. "I šta ju je dovelo u tako loš način?" pitao.

Dječak je promeškoljio svoje loše potkovane noge. „Ne znam zaista, gospodine, ali ona je prikovana za krevet i ne može mnogo da stoji. Njeno lice je uvek crveno i boli kada diše. Možete li nam pomoći, gospodine. Samo šiling. imam brata i sestru, a ja sam najstariji, pa moram da se brinem o njima."

Bagdemagus se nasmiješio na očigledno ljubazan način. Prsti su mu zarili torbicu u struku i izašli sa sjajnim zlatnikom. "Što kažeš na kraljevsku, umjesto toga?" pitao.

Dječakove oči su se raširile. "Oh, gospodine. To bi nas sve nahranilo za nedelju dana!" ispružio je ruku.

Čarobnjak se nasmejao, dlanom stavio novčić i sklopio prste oko njega. "Ne tako brzo", rekao je. "Daj da popričamo, ti i ja."

Bagdemagus je Vidi kroz guzicu i odveo dječaka do klupe ispod velikog, drevnog hrasta.Podigao je dijete na iskrivljene drvene letvice i sjeo pored njega. "Sada", rekao je čarobnjak. "Kako se zoves?"

Dječak je sjedio s rukama sklopljenih između koljena. Udarao je nogama i držao leđa uspravno, kao što se očekivalo od pravog mladića u prisustvu odrasle osobe. "Tomas, gospodine."

"Pa, Thomas", reče Bagdemagus. "Pricaj mi o sebi."

Dječak se namrštio, razmišljajući. "Nemam mnogo toga za reći, gospodine", rekao je. "Ja sam samo dječak."

Bagdemagus i dodirnuo djetetovo čelo. "Ah, ali dječak sa snovima", rekao je. "Sta je tvoje?"

Dječak je teško uzdahnuo, radeći vilicu. "Trenutno samo sanjam o tome da će mama biti bolje", jadao se. "Prositi za šilinge su jame!"

Bagdemagus se nasmijao, dodirujući usne na trenutak. "Onda je možda naš susret bio sudbina", rekao je. "Možda ću moći pomoći tvojoj mami."

Tomasu su zasjale oči. "Kako?" pitao.

"Pa." Bagdemagus se nagnuo nad dječakom, kao Chat avenija za odrasle želi podijeliti tajnu. "Nemoj nikome reći, ali. ja sam čarobnjak."

Thomas je dahnuo i pokrio usta. "Wiwarh?" upitao je prigušenog glasa.

Bagdemagusove tamne oči su blistale dok se smejao. "Da, čarobnjak. Ali ne brinite, ja sam dobar čarobnjak."

Tomas je spustio ruku i namrštio se dok je pogledao Bagdemagusa. "Ali. ti nosiš crno", rekao je. "Mislio sam da dobri čarobnjaci nose samo bijelo."

Bagdemagus se nasmejao. "Čak i mi dobri moramo se skrivati ​​u sjeni. U suprotnom, stalno bi nas proganjali ljudi koji žele ljubavne napitke i poglede u budućnost. Ne bismo se odmorili."

Dječak je slegnuo ramenima. "Umm. pretpostavljam da to ima smisla", rekao je, a zatim se okrenuo na klupi. "Možeš li stvarno pomoći mojoj mami?"

Bagdemagus je razbarušio dječakovu kosu. "Naravno da mogu", rekao je. "U stvari, već mi zvuči da ona ima jednostavnu bolest koju mogu lako izliječiti napitkom. A ja slučajno imam jedan na sebi."

"Stvarno?" viknu dječak, a njegovo mlado lice blista od nade i uzbuđenja. "Oh, molim vas, gospodine, pomozite joj!"

Čarobnjak je uzeo Thomasove ruke i potapšao ih. „Sve u svoje vreme, mladiću“, rekao je. "Ne brini, tvoja majka će biti dobro. Ali želim znati više o tebi."

Dijete je trepnulo. "O meni?" pitao. "Ali nemam šta da kažem."

Bagdemagus se osmehnuo kao što bi ujak bio omiljenom nećaku. "Naravno da hoćeš", rekao je na način koji je bio i ohrabrujući i pokroviteljski. "Zar ne želiš da budeš nešto kada odrasteš?"

Dječak se polako naceri. "Želim da budem vitez", rekao je. "Baš kao Sir Cedric!"

Bagdemagusov osmeh se na trenutak ukočio od zvuka imena mladog viteza. "To je vrlo plemenit cilj", rekao je nakon trenutka. "A Cedric je zaista model za mlade momke kao što ste vi."

Thomas se smatra čarobnjakom s tipičnom dječačkom žarkom. "Misliš li da bih zaista mogao?" pitao. "Mislim, znam da čovjek mora biti plemenitog porijekla da bi bio vitez, a ja nisam. Ali. pa, ni Cedric nije bio plemić, a pogledajte ga sada!"

Bagdemagus je potapšao dječaka po glavi. "To je veoma tačno. Ali ako želite da budete vitez, morate da radite neke veoma posebne stvari."

Thomas je sjedio staložen, iščekujući, spreman. "Bilo šta, gospodine čarobnjače, bilo šta!" uzviknuo je.

"Pa. vitez mora biti spreman da se žrtvuje. Nijedan vitez nikada nije ubio zmaja, a da ne pomisli da bi mogao preživjeti. Svako može uzeti oružje ili jahati konja. Potrebna je posebna vrsta čovjeka da bi bio spreman na žrtvu sebe, ili drugih, za dobro svih." Nagnuo se bliže dječaku. "Jesi li ti takav čovjek?"

Dječak je nervozno progutao slinu, podstaknut i čarobnjakovim riječima i njegovim jezivim očima boje čelika. Nijemo, klimnuo je glavom.

Naglo se Bagdemagus uspravio i stao pored klupe. "Hajde onda da vidimo tvoju majku."

***

Nakon što se Tomas uvukao kroz mali prozor unutar porušene kuće i otključao vrata iznutra, odveo je Bagdemagusa kroz male, zamračene sobe do zadnjeg dijela.Čarobnjak je Black man nos na miris kuće; plijesan i trula hrana borili su se za istaknutost nad mirisom neopranih tijela.

„Gospodine čarobnjače, ovo je moja sestra, Elizabet“, rekao je Tomas, predstavljajući devojčicu od četiri ili pet godina, odevenu u prljavu i izgužvanu haljinu. Djevojka je zurila raširenim, radoznalim očima. Bez riječi, Bagdemagus je čučnuo nisko, proučavajući djetetovo lice. Osmeh mu je polako razvukao tanke usne. Pogledao je Thomasa i klimnuo glavom.

Dječak je odveo Bagdemagusa Bucmast tinejdžer daje rimjob sranje spavaću sobu, gdje je smrad neopranog bio najjači. Smrad je bio gotovo neodoljiv, ali Bagdemagus nije dozvolio da mu to smeta. Umjesto toga, fokusirao se na zasjenjeni krevet, na izgubljenu formu koja je ležala na pokrivaču.

Treperavo svjetlo bacalo je sjene boje umbera kroz sobu dok je Thomas zapalio uljanu lampu i stavio je na mali stočić za pranje. Bagdemagus je pogledao mladu ženu, možda na pola njenog trećeg desetljeća. Po njenom disanju, crvenilu lica, znojnom sjaju koji joj je prekrivao tijelo poput ulja, znao je da nije patila samo od napada konzumacije. Pravo bilje bi izliječilo bolest u roku od dan ili dva. Sve što bi bilo potrebno bio bi jednostavan odlazak do apoteke. ili pravilnu primjenu sadržaja Bagdemagusove torbe.

"Možete li joj pomoći, gospodine?" upita Thomas.

Bagdemagus je dodirnuo hladno, znojno čelo onesvešćene žene. "Naravno da mogu", rekao je. "Donesi mi šolju za piće, napuni je do pola vodom."

"Odmah," oduševljen je dječak odjurio. Vratio se nekoliko trenutaka kasnije s prljavom zemljanom čašom, nježno je držeći je u rukama. Bagdemagus je klimnuo glavom sa osmehom i uzeo ga. Iz velike torbice za pojasom izvadio je nekoliko biljaka, položivši ih na čaršav pored žene. Odsjekao je sitne komadiće listova i korijena uvijenim nožem ne većim od palca i bacio ih u čašu. Malter je pomiješao i izgnječio sastojke.

"Sada", rekao je čarobnjak, podižući šolju za Tomasa."Hrani je ovim polako. Samo gutljaj po gutljaj. Ali mora sve to popiti prije jutra."

Tomas je oprezno uzeo šolju, izgledajući nervozno. "I ti mene želiš. ja-mislim da ne mogu."

Bagdemagus je Prava priča bez orgazma ruku na Tomasovo rame i zagledao se u drhtave oči mladića. "Kao što si rekao, ti si čovjek u kući. Ovo je ključni dan u tvom životu. Zar ne želiš da pamtiš svaki trenutak. Posebno svoje učešće u njemu?"

Thomas je polako klimnuo glavom. „Da, gospodine“, šapnuo je, a zatim se okrenuo prema majci, popevši se na krevet pored nje. Bagdemagus se polako odmaknuo, osmehujući se dok je gledao kako dečak hrani svoju majku gustom mešavinom koju je pripremio. Uživao je u trenutku, kao što bi ovisnik o opijumu uživao u naletu hašiša kroz njihove vene.

"To je dobar dečko, Tomase", rekao je nestalim glasom, povlačeći se iz sobe. "Pobrini se da sve popije."

Malu Elizabet je potapšao po glavi dok je izlazio iz kuće, ostavljajući za sobom osmogodišnjeg dječaka koji je polako, nesvjesno, hranio vlastitu majku otrovom koji bi je ubio. U narednim godinama, Tomas će shvatiti šta se zaista dogodilo ove noći, kako je, kao upečatljivo dete, prevaren da ubije ženu koja mu je dala život.

Bagdemagus je bio u iskušenju da čeka i čeka jutro, samo da čuje krikove tjeskobe.

Ali bilo je stvari za uraditi.

***

Guy Dorr se nasmijao u sebi dok je zatvarao vrata Analni porno seks sobe. Pijanci u Old Slim's Tavernu bili su laki tragovi, posebno kada se hranio njihovim predrasudama prema seljanki koja je postala kraljica. Bila je glupa igra odvratiti im pažnju i natjerati ih da petljaju po kartama. Samo sat ili nešto više od Đavolje igre, a Guyeva torbica je bila dvostruko teža nego prije.

Zakoračio je do stolića na kojem je bila uljanica i zapalio uređaj. Narandžaste senke oslikavale su zidove, trepereći napred-nazad.Guy je otkopčao svoju rapiru, prebacio svoj ogrtač preko jedne od dvije jednostavne stolice u sobi.

Tada je primijetio bocu vina i dva pehara postavljena na stol. Anksioznost je porasla, a osećanja su odmah bila na oprezu. Zgrabivši bodež iz skrivenih korica u čizmu, pao je u uvježban čučanj, pretražujući senke sobe. Jedan od njih se promeškoljio, ocrtavajući lik visokog muškarca tamne kose do ramena.

"Imali ste napornu noć." Glas je bio taman i činilo se da dolazi iz samog zraka oko Gaya.

"Ko si ti?" upitao je Guy, spreman da skoči.

Figura je iskoračila u vidik, dopuštajući svjetlosti da oboji njegovo iznenađujuće mladalačko lice. Guyeve su oči lutale preko tamnog kaputa ispod ogrtača, primjećujući srebrna dugmad i dršku od slonovače elegantnog mača. Odlutali su natrag do samouvjerenog lica, primijetivši čeličnosive oči, poput oblaka neposredno prije oluje. Ruke figure su se lagano uzmicale ispod ogrtača. Počeo je skidati rukavice.

"Ja sam Spectra koja hoda", rekao je sa smiješkom. "Prilično zastrašujući naslov, zar ne?"

Guy je nervozno progutao slinu, ali je ipak ostao pri mjestu. Njegovi instinkti su bili na ivici u prisustvu njegovog neželjenog gosta. Oprezno se smatra čovjekom pred njim. "Možda", rekao je. "Djeci."

Bagdemagus se nasmejao. "Nemaš se čega bojati od mene, Guy Dorr", rekao je. Pokazao je ruke. "Ja sam nenaoružan."

Guyeve su oči zatreperile. "Sačuvaj taj mač pored sebe i sve što imaš u rukavu."

Čarobnjak se tanko nasmiješio i polako otkopčao ćelavu. Pustio je mač u korici da udari na pod i zakoračio prema Lisa Ann crni kurac stolu. "Eto. Sada imate prednost."

Guy se nije opustio. Zurio je u čarobnjaka duž ravnine njegovog bodeža. "Ako ste zaista Spectre", rekao je. "Onda sumnjam da je to istina."

Bagdemagus se nasmejao i izvukao stolicu. Očigledno ne obazirući se na čovjeka koji drži nož, čarobnjak je sjeo i udobno se smjestio.Gotovo je ignorirao Guya dok je točio iz boce, napunivši oba kristalna pehara do pola.

Guy se donekle opustio i zakoračio oko suprotne strane stola, ostajući na oprezu dok je gledao svog gosta. "Šta hoćeš od mene?"

Bagdemagus je slegnuo ramenima. "Možda piće?"

Guy je izvio obrvu. "Otrov?" pitao.

Čarobnjak se nasmiješio i zaustavio bocu. "Ne bih bio tako grub. Sedi."

Guy je oklevao. Bio je čovjek od povjerenja, vješt i smrtonosan, ali prije čovjeka koji je imao cijelo kraljevstvo u pripravnosti - a pravo na to ne bi bilo olako - Guy se osjećao prikladno kažnjenim. Ipak, njegov ponos neće lako nestati. "Možda ću ostati kao što sam."

"Sjedi."

Guy je škrgutao zubima, ali je pročitao snagu u Bagdemaguovim čeličnim očima. Nevoljno je izvukao drugu stolicu i sjeo. Bacio je bodež na sto.

Bagdemagus se ljubazno nasmešio. "Siguran sam da vam u ovom trenutku kroz misli lutaju mnoga pitanja. 'Je li to stvarno on?" 'Šta hoće od mene?' 'Šta sam učinio da zaradim njegov interes?'"

Guy je suzio pogled, na trenutak promatrajući čaše vina. "Nešto slično tome."

Čarobnjakov pogled bio je direktan i prodoran. "Ne sumnjajte ni na trenutak da sam ja Bagdemagus", rekao je. "Što se tiče onoga što ja želim. pa, to je jednostavno. Želim vašu vještinu, vašu lukavstvo, vaš. radoznali nedostatak morala. Želim vas."

Guy sumnjičavo nakrivi glavu. "Ja."

"Da. Da služim kao moj vazal. Vjerujte mi. nagrade će biti velike."

Guy je udahnuo, lupkajući prstima po ravni bodeža. "Ne primam naređenja", rekao je. "Pogotovo ne na slepo."

Čarobnjak se nasmiješio. "Ne, naravno da ne. Zato si napustio sveštenstvo, zar ne. Sramota šta su ti uradili."

Guy je škrgutao zubima. Nije mu se svidjelo da se njegova prošlost iskopava tako ležerno. Da je njegov gost Gola gospođa klauzula neko drugi, našli bi se s bodežom u oku. Kako je bilo, Guy se borio da obuzda svoje impulse."Ne pričam o tome", rekao je.

Bagdemagus se nasmejao. "Nisam iznenađen", rekao je, a zatim se nagnuo naprijed, a njegovo veselje je nestalo, zamijenjeno žestokom zlobnošću. „Nemoj da budeš zabune, Guy Dorr. Od trenutka kada smo započeli ovaj razgovor, ja te posedujem. Imate dva izbora: pridružite se meni.“ namignuo je sa samouverenim osmehom. "Ili se pridruži onom nesretnom trgovcu otrovima kojeg si ubio."

Guy se blago nakostriješio, sada znajući barem koliko dugo su ga promatrali. "I. da te odbijem?"

U trenu, brže nego što je bilo koji smrtnik mogao da postupi, Bagdemagus je otkočio Jebi me polako mač s poda, trzajući se na dugačkoj vezici koju je Guy nekako promašio. Fluidno ga je gurnuo u ruku, vrh jednooštre oštrice samo nekoliko centimetara od Guyovog grla. Bagdemagus je nepristrasno zurio u mlađeg čoveka. Guy se ukočio, a puls mu se odmah ubrzao.

"Onda umireš", jednostavno je rekao čarobnjak. "Anonimno, bez prijatelja, bez naslijeđa. Ništa više od tijela u kafani."

Guy je zurio u vrh oštrice, nepokolebljivo na jantarnoj svjetlosti. Znao je da ne može djelovati prije nego što mu čarobnjak nabode grlo. Ali kao i ranije, njegov ponos mu nije mogao dozvoliti da tako lako pristane. "Možda ću riskirati", rekao je konačno, susrevši Bagdemagusove poglede preko dužine mača.

"I šta bi se time postiglo?" upita čarobnjak. „Nudim ti bogatstvo kraljevstva. Služi mi kao vazal, a bedne sume od par vinograda neće biti ništa u poređenju sa onim u čemu ćeš uživati. Mogu te uvesti unutar tih zidina, mogu te učiniti plemićem. Možeš li to odbiti. Sumnjam da si toliko budala."

Guy je za trenutak posustao, razmišljajući. Čarobnjak je imao pravo, morao je priznati; samo nekoliko dana ranije, Guy je razmatrao načine da uđe u dvorac Vix. Sada mu je Bagdemagus nudio još više. ali je li cijena bila vrijedna plaćanja?

„Pretpostavljam da nemam pravog izbora“, rekao je, izgovarajući svoje misli naglas.

Bagdemagus se samodopadno naceri.Mač je nestao ispod nivoa stola. "Daj da popijemo piće, da nazdravimo vašem novom položaju. Lordu Doru."

Brzi osmijeh povukao je Guyeva usta. "'Lord Dorr'", odjeknuo je, provjeravajući riječi. "Ima lijep prsten."

"Da jeste", složi se čarobnjak, uzimajući jednu od čaša. Guy je posegnuo za njim, a onda je oklevao. Bagdemagus se nasmejao. "Ne koristim otrov", rekao je. "To je tvoja roba, a ne moja."

Uprkos čarobnjakovim rečima, Gaj je sumnjičavo pogledao pehar. Ipak, odbiti piće sada bi bilo uvredljivo, znao je. Jednostavno bi morao povjerovati čarobnjaku na riječ da tečnost boje krvi nije protkana. Prsti su podigli pehar i prinijeli mu ga usnama. Udahnuo je bogat miris, blago je dobio odobravanje.

"Ništa osim najboljeg", komentirao je Bagdemagus. Gledao je preko ruba pehara dok je Guy naginjao svoj na usne. Obojica su duboko popili, a zatim odložili čaše.

"Biće vam potrebni patenti plemenitosti, naravno", rekao je čarobnjak. "Sutra ćemo početi s njima. Trebali bi biti što autentičniji, tako da što ste iskreniji prema sebi, to bolje." Iskapio je čašu, zatim ustao i zakoračio do korica i čela koje su ležale na podu. Ne brinući se da je okrenuo leđa Gaju, Bagdemagus je dohvatio predmete, stavio mač u korice i prebacio mu baldrik preko tijela.

„Pretpostavljam da će mi trebati odgovarajuća sredstva da odigram ulogu“, rekao je Gaj, na trenutak se setivši svog bodeža. Bilo bi tako lako zabiti tu oštricu u čarobnjakova leđa, pomislio je. .

Bagdemagus se okrenuo prema mladom skitnici. "Dobit ćeš ono što ti treba", rekao je suho. "Oh, usput." On se ruga. "Nazovite to osiguranjem, ako hoćete, ali ako me izdate ili odlučite da se iskradete, nikada nećete dobiti protuotrov." Krenuo je prema vratima.

Guyovo je srce lupalo od tjeskobe i brzo je bacio pogled na bocu vina. "Mislio sam da si rekao da ne koristiš otrov", rekao je.

Bagdemagus je zastao na vratima. "Ne znam", rekao je jednostavno.

Guy se namrštio. "Šta onda-"

Čarobnjak je namignuo. "Hajde da samo kažemo da, sve dok se pokažete lojalni, jednog dana ćete imati djecu."

Guyovo lice blijedo. "Učinio si me impotentnim?" upitao je jezivo.

Čarobnjak se nasmijao. "Teško. Nisam vidio razlog za to. Ali ako želite drugo naslijeđe osim pohlepe i oportunizma, predlažem da lojalnost držite visoko na listi karakternih osobina."