Asperger procjena za odrasle

Mnogo vam hvala često.

Ovo je ponovno prepričavanje Fredericka Forsytha "Fantom s Manhattana" koji je, zauzvrat, bio njegov nastavak "Fantoma iz opere" Gastona Lerouxa.

Ima nekoliko erotskih scena i svi likovi uključeni u njih imaju više od osamnaest godina.

Zašto ponovno pisanje. Shvatio sam, nakon svih iskušenja i nevolja, nekome treba sretniji kraj.

Imajte na umu da je ovo "dugotrajan" posao, pa možda nije vaša šolja čaja. Ali ako jeste, nadam se da ćete uživati.

Za Johna.

-----------------------------------------------------------------------

PROLOG

Christine je polako okrenula čamac preko jezera. Koliko puta je uradila istu stvar prije toliko mjeseci, i koliko puta je obećala sebi da se neće vratiti. I skoro je uspjela, nije se ni usudio prići ni blizu zasvođenih vrata ispod Pariške opere, vrata koja su vodila do ovog tajnog jezera, do njegove jazbine; poslednji put je bila ovde kada ju je pustio da ode pre skoro godinu dana -- sa Raulom.

"Nikad ga više neću vidjeti, nikad ga više neću vidjeti", bila je to jedina misao koju je imala dok su ona i Raoul pobjegli na istom čamcu u kojem je bila večeras. Bilo joj je drago što ju je Raoul pronašao, drago joj je što je Erik dopustio njih dvoje da pobjegnu, ali u njenom srcu je bila težina koju nije mogla objasniti kada je ugledala njegovu povijenu figuru u jazbini, poraženog, beznadežnog i samog. Od tada ga nije vidjela.

Sedmice i mjeseci koji su uslijedili nakon njihovog bijega bljesnuli su joj u glavi; Uživjela je u rad, duge časove s maestrom Vigorom, jedinim učiteljem kojeg je našla i koji je mogao uporediti, gotovo, sa. Erikom. Uslijedile su probe i manji nastupi sa vokalnim kamernim sastavom koji su doveli do pojedinačnih poziva. I konačno, jedino što je bilo važno.molba da se vratimo u Operu.na solistički recital. Maestro Vigor, Raoul, skoro svi su bili oduševljeni, to je ipak bio vrhunac njenog napornog rada i odricanja, ali Christine se osjećala gotovo. praznom.

Znala je zašto, naravno, možda, oduvijek je znala. on nije bio tu da to podijeli Plavuša teen libertinac udario i njom; u jednom ludom trenutku, nakon što ju je posebno naporna proba ostavila izgubljenom i iscrpljenom, poželela je da jurne u podnožje Opere, kroz zasvođena vrata i dole do ovog jezera, nazad u njegovu jazbinu, nazad do. njegada ga pitam, moli ga da je povede kroz note partiture i pored njih, u čistoću i suštinu muzike. On, međutim, po svoj prilici, više ne bi bio tamo. O glasinama o sablasnom prisustvu u Operi nije se šaputalo godinu dana, viđenja fantoma u crno odevenog sada su bila samo mutno sjećanje; do danas popodne. kada su joj Raul, maestro Vigor i dirigent Monsieur Albrecht Destain prišli sa novom partiturom.

"To je nevjerovatno lijepa arija, Christine, i još neobjavljena", rekao je dirigent, "Vigor i ja smo prošli kroz nju i vjerujemo da biste je trebali uključiti u svoj recital."

"Ostavljena je na mojim vratima pre neko veče", rekao je maestro, "a ja sam je samo sinoć pogledao."

Raoul je vidio nesigurnost u njenim očima.

"Odsviraj joj, Albrehte", rekao je Raoul.

Christine je lagano odmahnula glavom, još jedna arija koju je trebalo naučiti, a njen koncert je bio samo tjedan dana, ali je trojici muškaraca uputila ljubazan osmijeh. Oni su samo pazili na nju i željeli ništa osim da ona bude uspješna. Povukla je stolicu i postavila je bliže klaviru na sredini bine i sjela.

"Da čujem, gospodine", rekla je tiho.

Dirigent Handjob duga priča otvorio partituru i stavio je na klavir. Sjeo je i počeo da svira.

Christine je osjetila kako joj srce preskače, a ruke su joj se uhvatile za naslone za ruke stolice.

Bila je to Erikova muzika!

Dakle, evo je sada, ispod Opere, u malom čamcu koji će je vratiti u jazbinu. Christine je ispružila vrat, prisjećajući se broja svijeća koje je morala proći prije nego što je sljedeće okrenula čamac.Konačno, nakon što je brojala i uvijala se kroz mračne vode, začula je slabe zvukove muzike orgulja. da li je sanjala. Mali tračak nade dao joj je snagu, Seks egzorcista je gurnula dugu motku čamca i vidjela sjaj jazbine, obasjane mnogim svijećama koje su je okruživale, muzika je sada bila glasnija, jecaj joj se oteo, suze su počele da teku niz nju obrazi. još je bio tu!

Erik je čuo njen tihi plač i prestao da svira. Odmah je ustao i krenuo do ruba svoje jazbine, čamac se približavao, čak i u mraku, znao je da je to ona. Christine. Skočio je u vodu i zaplivao prema njoj.

Christine je pustila motku i strgla tešku suknju od muslina koju je imala na sebi, a i ona je skočila u jezero.

Nisu progovorile riječi dok su se srele usred mračnih voda, držali su se jedno uz drugo kao djeca, čvrsto stegnutih ruku jedno oko drugog. Podigao joj je lice i poljubio je u čelo, ali se brzo povukao, iznenada svjestan koliko su oboje hladni i mokri. Probili su se kroz vodu, vratili se u sjaj jazbine. Nosio ju je kad su njihove noge dotakle suvo tlo i spustio je na ognjište.

Gledali su se u oči. Erik je podigao ruku i prstima prešao preko njenog obraza, niz vrat i još niže dok nije stigao do njenih grudi koje se dižu. Podigao je drugu ruku i obuhvatio joj grudi kroz mokru bluzu i strgao je s nje, ostavljajući je golu osim tanke donje suknje od muslina koja joj je padala Bdsm cijev seks koljena. Brzo se okrenuvši, zgrabio je ćebe sa svog kreveta i omotao ga oko nje. Privukao ju je u naručje, nježno joj trljajući leđa i ruke kroz debeli materijal.

"Zašto si ovdje, Christine?" tiho je upitao, "oprostili smo se prije nekoliko mjeseci. Zašto si se vratio?"

Podigla je pogled prema njemu.

"Poslao si partituru "Adoree" maestru Vigoru, jesi li mislio da bih mogao ostati podalje nakon što sam je ponovo čuo, Erik?"

Nije odgovorio, već je nagnuo glavu i zagledao se u njeno lice, vreme je utihnulo sve dok na kraju, ne mogavši ​​da se zaustavi, nije poljubio njene usne. Počelo je neodlučno, kao šapat leptirovih krila, ali je počelo da raspiruje plamen njihove gladi; rasla je i produbljivala, usne su im se otvarale, željne ukusa jedno drugog. Njihovi jezici su se kovitlali i plesali zajedno, uživajući u mekim udubljenjima svojih usta. Konačno, Erik se povukao, shvativši da mora okončati ovo ludilo.

"Moraš otići, Christine", rekao je, gotovo grubim glasom, "moraš otići sada, prije nego što učinimo nešto zbog čega ćemo oboje zažaliti."

Christine je skinula ćebe sa svojih ramena, stavila ruke oko njegovog vrata i pritisnula svoju golotinju uz njega.

"Volim te i nikada neću zažaliti zbog toga", ispružila je ruku i dodirnula njegovu masku, "Želim vidjeti tvoje lice, Erik, kada ti se predam", prošaputala je, nježno ga skidajući s njegovog lica .

Zatvorio je oči, čekajući dah od gađenja. Ali postojala je samo. tišina. Otvorio je oči, polako, uplašeni da će sve što će vidjeti u njenim očima biti užas. Ali -- u njima je bila samo nežnost, nežnost, želja i. ljubav. Stala je na prste i ljubila ožiljke i izbočine koji su označavali desnu stranu njegovog lica.

Erik se izgubio. Podigao ju je i odnio do kreveta.

Te noći su se dali jedno drugom, vodeći ljubav iznova i iznova, strast se nadograđivala, obećavajući jedno drugom šapatom bez daha da se nikada više neće rastati, sve dok san ne ponese njihova istrošena tijela.

Kada se Christine probudila, njega više nije bilo.

Prvo poglavlje

"Ovamo, gospođice Daae, ovamo!"

"Jedan osmijeh, gospođice Christine, pogledajte ovdje!"

Novinari su se gurali, vičući gotovo jednako glasno kao što čamac zviždi na doku dok se Christine Daae spuštala niz platformu pristaništa broj 7 u njujorškoj luci. To joj nije bilo prvo putovanje u Ameriku.Pevala je u Metropoliten teatru skoro osam godina ranije, na desetogodišnjem gala festivalu kada je još bila poznata kao Madame de Chagny, proslavljena diva pariške opere i Raulova supruga, vikonta de Šanji.

Danas je, međutim, bilo drugačije; istina, ona je još uvijek bila diva, možda čak i više nego sada prije osam godina sa svom ozloglašenošću koju nosi takva titula, ali više nije bila gospođa de Chagny, već su bile četiri godine otkako su se ona i Raoul razveli. Razvod je bio više tužna afera nego teška; nisu bili ogorčeni "jednom ljubavnici" kada su se rastali, ali nisu bili ni "dobri prijatelji", na kraju krajeva, bili su više stranci jedno drugom nego bivši partneri.

Iznenadni bljesak kamere prekinuo je njene misli. Zaustavila se na pola daske i pozirala, držeći jednu ruku na ogradi. Ispravila je leđa i pobjednički se nasmiješila. Ove jadne duše su ipak samo zarađivale za život. Bilo je sve više gužve među novinarima i fotografima kako su se približavali mostu.

"To je to, to je to. Vrati se tamo!" portir je viknuo, "osim ako ne želite da završite na kupanju u njujorškoj luci. u oktobru!"

"Pustite damu dole, momci!" viknuo je drugi portir.

Christine je osjetila kako je mekani prsti stežu za ruku. Spustila je pogled i nasmiješila se u Gustavove široke plave oči.

"Qui sont-ils, Maman?" pitao.

"Ce sont des novinares, Gustave. Ali morate zapamtiti da govorite na engleskom, cherie, mi smo u Americi", nježno je maknula zalutali pramen kose sa čela svog sina. Čvršće držeći njegovu malu ruku, povela ga je niz dasku; iza njih su slijedile Louise, njena sluškinja i sekretarica, a iza nje Emile, Louisein muž i Christinein batler, noseći dvije velike torbe.

"Ovdje ste zbog Met gala, zar ne, gospođice Daae. Recite mi koje ćete pjesme pjevati?" upitao je novinar sa olovkom i papirom za beleške u ruci.

„Prošlo je neko vreme otkako ste poslednji put pevali ovde, gospođice Daae.Koliko vam je Met ponudio da se vratite?", rekao je drugi.

"Čuo sam da ste uspjeli uvjeriti gospodina Toscaninija da vodi gala. Kako ste to uspjeli?"

Pitanja su dolazila bez prestanka dok je Christinina mala pratnja prici za sisanje kurac svoj put kroz gomilu. Tu i tamo je mogla čuti tihe uzvike "oh" i "ah", dok su ljudi koji nisu bili novinari počeli da je prepoznaju.

Konačno su se našli u ogromnoj zgradi u kojoj je bila imigracija, koju novinari nisu mogli pratiti. Njihovi pasoši su brzo pregledani i pečatirani, a sa ostatkom prikupljenog prtljaga, njih četvorica su izašli na hladno sunce njujorške jeseni.

Veran reči direktora Metropolitana, visok muškarac obučen u šofersku uniformu stajao je odmah ispred zgrade, držeći veliki natpis na kome je pisalo:

MADAMOISELLE CHRISTINE DAAE, DOBRODOŠLI!

Nagnuo je kapu dok su se približavali.

"Gospođice Daae. Dobro jutro, ja sam James i odvest ću vas u vaš hotel."

"Hvala ti, James."

"Je li ovo naš automobil?" upita uzbuđeni Gustav, pokazujući na veoma veliko crno vozilo parkirano na ivičnjaku. James je klimnuo glavom.

"Kako sjajno!" mali dječak je uzviknuo: "Svi možemo stati u njega, mama. Automobili u Parizu nisu ni upola ove veličine."

Christine se nasmiješila svom sinu i uvela ga u luksuznu unutrašnjost automobila, dok su James i Emile stavili svoje kofere u prtljažnik. Louise je krenula za njima i sjela preko njih.

"James, molim te, zahvali direktoru Casazzi što te je poslao po nas."

"Hoću, gospođice Daae, ali moj šef mi je rekao da vas dovedem. Mislim da je to učinio kao uslugu gospodinu Casazzi."

"Šta je šef?" upita Gustave

James se nasmiješio dječaku kroz retrovizor.

"Moj poslodavac", rekao je.

Gustav je klimnuo glavom i pogledao kroz prozor automobila u prizore novog grada.Oči su mu bile razrogačene dok je posmatrao pločnike pune ljudi, tramvaje i druga vozila na ulicama, prodavnice i visoke zgrade koje su se toliko razlikovale od Pariza. Christine je nježno prešla dva prsta niz dječakov obraz, znala je da će joj Gustav večeras postaviti milion pitanja prije nego što ode u krevet. Dječakova kapa pala je s glave, otkrivajući guste tamnoplave uvojke. Christine se ugrizla za usnu dok je buja uspomena preplavila nju.

"Evo nas, gospođice Daae, Plaza, vaš dom u Njujorku", zaustavio se Džejms ispred istorijske zgrade.

"Magnifique!" Gustav je sa strahopoštovanjem prošaptao, "koliko spratova ima?"

"Hmm, dvadeset, mislim", odgovorio je James.

Nakon što je potpisala hotelski registar na recepciji, Christine je otvorila svoju torbicu i izvadila novčanicu od dolara i pružila je Jamesu.

"O, ne, gospođice Daae, ne mogu to podnijeti. Šefu se to neće svidjeti, ako ikada sazna."

"Pa onda, molim te, možeš li pričekati?" izvukla je iz torbice listić i počela pisati po njemu.

"Molim vas, dajte mu ovu poruku, malu zahvalnost što ste vas poslali. To je bila daleko najprijatnija vožnja automobilom koju sam imao i sigurno je impresionirala mog sina. Kako se on opet zvao?" upitala je Christine.

"Oslovljavaju ga samo sa gospodinom Y, gospođice Daae."

Apartman u kojem su odsjeli bio je raskošan. Nalazila se na osamnaestom spratu i imala je tri spavaće sobe, dva puna kupatila i veličanstveni salon sa velikim klavirom blizu prozora balkona koji je pružao pogled na grad koji oduzima dah. Na sredini središnjeg stola stajala je velika vaza s tulipanima, a oko njega su bili razbacani divan i dva ležaljka. Louise, koja je ponekad znala biti prilično kritična, nije imala ništa osim pohvala za Metropolitan Opera House i njenog direktora, gospodina Enrica Casazza.

„Operski menadžeri u Evropi mogli bi ponešto da nauče od ovih Amerikanaca“, rekla je dok je aranžirala Kristinine partiture na klaviru, „oni uvek haraju „divljacima“ ovde, pa pogledajte ovo. "

"U ovome nema ništa divlje", odgovorio je njen muž. Stajao je pored prozora i gledao u gradski obris, "da li ste znali da su ljudi kod kuće počeli da nazivaju Ameriku zemljom mogućnosti?"

"Stvarno. Pa, sudeći prema onome što sam vidio, ima puno pravo da se tako zove, ali ako niste voljni da radite dovoljno naporno, prilika vam neće mnogo računati."

Upravo tada, tiho kucanje prekinulo je njihov razgovor.

Emile je otvorio vrata. Mladi portir, koji mu je ranije pomogao nositi kofere, stajao je vani.

"Dobar dan, gospodine", pružio je dve kartice, "telegram iz Milana i poruku gospodina Casazze, obe za gospođicu Daae."

Louise je prišla, uzela karte, pročitala ih i ponovo ih pažljivo presavinula.

"Molim vas, pričekajte, pitat ću gospođicu Daae za njen odgovor."

Izašla je iz salona i otišla u najveću spavaću sobu u apartmanu gdje je Christine čitala priču svom sinu.

"Gospođice Christine, imate dva pisma, prvo je telegram maestra Toskaninija; on vam šalje svoju najdublju ljubav i stiže čamcem sutra popodne."

Christine se nasmijala, Toscanini i njegove igre, pomislila je.

"Pitam se da li je i on poslao svoju najdublju ljubav gospodinu Casazzi", rekla je.

Louise se nasmiješila, bila je svjesna posebnog prijateljstva Christine s Maestrom.

"Drugi je poziv da večeramo sa direktorom Casazzom večeras u osam na mjestu koje se zove.", pogledala je u poruku, "Delmonico's."

Christine je uzdahnula i stavila prst između stranica koje je čitala. Farsa je svakako počela rano, pomislila je.Kao najslavniji dramski sopran u Evropi, Christine je imala jedan od najvećih honorara u poslu, ali mnogi muzički direktori i impresario sa kojima je morala da radi tokom godina, nisu shvatili kako je postigla svoj uspeh; jedni su mislili da je samo bila "sreća" što se nekako popela na vrh operskog svijeta, u slučaju da je bila u pravo vrijeme na pravom mjestu, dok su drugi mislili da je imala samo sreću da se rodila sa glas koji je, napisao je jedan kritičar, "glas koji svaka pjevačica želi da posjeduje, ali mu samo može težiti".

Umjetnici su cijenili takve kritike, ali Christine se žalila na činjenicu da nisu spomenuli godine obuke i žrtve kroz koje je čovjek morao proći da bi postigao priznanje. Što je još gore, bilo je drugih koji su vjerovali da imaju pravo na više od samo izvanrednog nastupa kada su u mogućnosti da isplate njen honorar.

Uzdahnula je, prisjetivši se nebrojenih puta kada je sjedila na večeri sa ostarjelim damama i dosadnim biznismenima koji su sebe smatrali poznavaocima muzike zbog svojih Djevojke koje me tjeraju da svršim čekovnih knjižica. Nije joj smetale stare dame, mnoge od njih su bile jadne, držeći se svoje davno prohujale mladosti oblačeći se u najnovije stilove, sa ušima, rukama, vratovima i prstima ukrašenim blistavim draguljima. Arturo Toscanini, koji je često podnosio večere s njom, naučio ju je da shvati da li je nakit pravi ili od paste.

"To će veče učiniti mnogo manje dosadnim, cara", uvjeravao ju je.

Osim toga, dame su često bile više zainteresovane za Sluts hot shemale dirigenta nego za nju. Nažalost, to se ne može reći za privrednike.

Christine je zadrhtala; svi su bili neotesani, ćelavi i često gojazni muškarci.Bilo je drugačije kada se udala, ali kada je postala razvedena, ovi isti muškarci su je počeli da doživljavaju kao neku vrstu nagrade -- prelepu mladu sopranistu, bez muža, sa malim dečakom kojeg treba da odgaja sama -- pa, ona je bila poštena igra i lako osvajanje. Bili su iznenađeni kada je odbila njihove "predloge", naravno, i uglavnom je bila ljubazna, ali bilo je dvoje koji su bili neoprostivo tupi: nemački proizvođač automobila i mađarski baron; prolila je bocu najskupljeg šampanjca njihovog domaćina niz pantalone Nemca, dok je Mađar otišao kući mirisajući na kavijar.

"Gospođice Christine, portir je vani i čeka vaš odgovor."

"O, Louise, oprosti mi. Pretpostavljam da poziv uključuje neke od Metropolitanovih najslavnijih. sponzora?" ponovo otvori knjigu, našla bi razlog da odbije.

Louise se nasmiješila iskopu i ponovo pogledala kartu.

"Pa, nisam baš siguran, ali izgleda da će vam se samo još jedna osoba pridružiti. Gospodin Y. On čak šalje Jamesa i auto ponovo ako prihvatite."

Christine je žvakala donju usnu, nije mogla odbiti, ne nakon poruke koju je poslala preko šofera.

"Vrlo dobro, prihvatam, ali molim vas recite direktoru Casazzi da večeras očekujem šampanjac i kavijar."

Dve žene su razmenile znalačke poglede.

"Oh, hoću, gospođice Christine", rekla je Louise.

Poglavlje drugo

Gospodin Y je nepomično stajao ispred staklenog prozora koji se protezao Erotic stories kroz cijeli zid njegove kancelarije, s napola popušenom cigaretom u jednoj ruci. Gledao je dolje na Menhetn skoro sat vremena. Ruka mu se malo tresla dok je podigao cigaretu do usana, povukao je jedno dugo, a zatim je zdrobio opušak u visokoj ukrasnoj pepeljari pored sebe. Uskoro će je ponovo videti.

Vrata preko velike sobe su se otvorila i ušao je mladić, obučen u tamnoplavo odijelo, s crnim kaputom preko jedne ruke i crnom fedorom u ruci.

"Petnaest je do osam, gospodine."

Peter Youngston je gledao, čekajući, kako se lik kraj prozora okreće prema njemu. Gospodin Y je klimnuo glavom i otišao do prekrasnog stola od mahagonija ispred prozora, uzeo je srebrnu kutiju za cigarete i stavio je u unutrašnji džep svog smokinga. Zatim je radio ono što ga je Piter viđao da radi svaki dan tokom tri godine koliko mu je bio asistent, prešao je prstima preko pozlaćene fotografije Christine Daae na stolu.

Peter je pomogao svom poslodavcu oko šinjela i pružio mu šešir.

"James je otišao po gospođicu Daae, gospodine."

"O, da, vrlo dobro. I rezervacije kod Delmonica su u redu, pretpostavljam?"

"Da, gospodine Y, dva stola, vaš omiljeni i još jedan preko puta."

Peter nije mogao sakriti svoju zbunjenost što je te večeri rezervisao dva stola za večeru. Ali stajao je tiho dok je njegov poslodavac išao do ogledala pored duplih vrata njegove kancelarije i gledao u svoj odraz, nešto što je retko radio, pomislio je Piter.