Mučnina u 37 sedmici trudnoće

Ova priča je prijava na šesti Friendly Anonymous Writing Challenge (FAWC) i odavanje počasti osnivaču FAWC-a, slyc_willieju, kojeg smo neočekivano izgubili u oktobru 2015. Pravi autor ove priče ostaje anoniman do kraja takmičenja. Autori svoju priču zasnivaju na listi od četiri stavke. Njihov izbor uključivao je sljedeća slova: S L Y C. Svaka stavka je korištena u priči. U ovom izazovu se ne dodjeljuju nagrade; ovo je jednostavno prijateljsko takmičenje.

Lista za ovu priču uključuje: Pređa, Žednja, Yodeller, Yacht

* * * *

Lisbeth je pažljivo ugurala dragocjene stranice koje je potajno izvukla sa dna sanduka sa zalihama natrag u udubljenje okvira svog kreveta i okrenula običnu kvaku na mjesto. Uzdahnuvši, navukla je tešku tuniku potrebnu za skupove i izašla iz male ćelije koja joj je služila kao soba. Nazivala ga je svojom ćelijom od svog punoljetstva i preseljenja iz svoje Kako dobiti veliki kurac u ženske spavaonice.

Osim skupština, svaka interakcija između mladića i djevojaka iz komune bila je strogo nadzirana i provjeravana sve dok se nije sklopila utakmica i dogovorena od strane vijeća i održana ceremonija vjenčanja. Jednom je bila zadovoljna što je prihvatila svoju sudbinu i kikotala se s drugim djevojkama dok su momci postali muževni i počeli pokazivati ​​svoju snagu i vještine unutar komune u nadi da će pridobiti njihovu naklonost. Devojka je mogla da obavesti svoje roditelje o svojim željama, ali je vremenom videla da je to veoma malo važno u odlukama o uparovanju. Lizbet je znala svoju sudbinu ako ostane ovde, a sudbina se zvala Gabriel Blackman.

Dok je polako hodala preko zajedničkog prostora između spavaonice i zbornice, Lisbeth je mogla osjetiti kako joj se kosa na potiljku naježi od osjećaja da je promatraju. Učvrstila se da se ne osvrće. Osvrnuti se unazad značilo bi ohrabriti pogled, a ona nije imala želju ohrabriti Gabriela Blackmana.Imala je druge planove za svoj život, i iako ju je sudbina ovdje gotovo zadavila, nadala se da će joj gospodarica hora pružiti priliku koja joj je bila potrebna da pobjegne od života supruge Gabriela Blackmana.

Lisbeth je ušla Seksi djevojaka vruće tinejdžersko tijelo zgradu i zatvorila vrata za sobom. Ipak, nije se okrenula da vidi ko je prati, već je brzo krenula u krug hora i zauzela svoje mesto među okupljenima. Uzela je ruku svoje najbolje prijateljice i stisnula je pokazujući mali osmijeh svojim blistavim očima i tračak uzbuđenja zbog vijesti koju je voditeljica hora nagovijestila da im je danas stigla.

"Sada kada su svi ovdje, mogu vas upoznati s našim specijalnim gostom. Ovo", pokazala je strogom čovjeku koji je stajao pored nje obučenog u crno, "da li je pastor Phillip iz naše sestrinske skupštine u Milesu."

"Čuo sam sjajne stvari o ovom malom horu i radujem se vašem nastupu večeras", srdačno se nasmiješio grupi. "Kao što vi morate vježbati svoje pjesme hvale, tako i ja moram vježbati svoju propovijed. Radujem se što ću prisno razgovarati sa svima vama na večeri."

"On je na starom letču", šapnula je Abigail Lisbeth. "Jezi me od njega." Povukla je lice i okrenula se ka gospodarici hora koja je ponovo počela da govori.

"Ne moraš se udati za njega", uzvratila je Lisbeth istim prigušenim tonom. "On je samo karta za izlaz iz kapije ono što ćemo učiniti nakon toga zavisi od nas." Lisbeth je otpjevala svoju iskrenu pohvalu svjetlu što je dovela pastora Phillipa na sljedeći sat horske vježbe.

Napuštajući horsku praksu, znala je ko će čekati. Plašila se toga i zadržala se s voditeljicom hora i Abigail koliko god je mogla kako bi razgovarala o mogućnosti putovanja sa pastorom Phillipom kako bi nastupio na njegovoj skupštini.

Nije bilo da nešto nije u redu s Gabrielom. U stvari, bilo je sasvim suprotno. Bio je dobar i ljubazan čovek koji je tačno živeo po zakonima njihove komune i od neke devojke bi napravio divnog muža.Bio je vješt s čekićem i vidom, a bio je i inteligentan. Ako je bila iskrena prema sebi, jer je ponekad Lana zrela pornografija u vrućim noćima, i on je bio jako dobar muškarac. Samo je bio tako dosadan. Nije bilo iznenađenja u vezi s njim, ništa neočekivano što bi je natjeralo da stane i pogleda još jednom. Bio je dobar čvrst, staložen čovjek za kojim bi svaka zdrava djevojka željela da je juri. Lizbet je ipak bila luda u očima svojih prijatelja i znala je to.

Bila je luda prema vijeću komune i vjerovanjima koja su veličali. Željela je izaći i doživjeti svijet izvan njihovih ograda. Željela je lično vidjeti dame koje nose kratke suknje i lijepo donje rublje koje su prikazane na njenim pažljivo čuvanim stranicama o krijumčarenju. Željela je čuti tuđu muziku i ne samo pažljivo odabranu listu voditeljice hora, već i teške basove koje je čula na svoja dva putovanja u grad kada su automobili puni mladih ljudi njenih godina prolazili pored mjesta gdje je stajala. Htjela je jesti lošu hranu i piti vatrena pića. Želela je da okusi život i sve što je sa njim dolazilo.

Ona nije bila ona za Gabriela. Trebala mu je fina tiha žena koja bi mu kuhala i čistila njegovu kuću i davala mu velike zgodne bebe da se igra s njima i uči njegovom zanatu. To nije bio život koji je željela, ionako ne sada. Nije bila sigurna da li će ikada poželjeti taj život.

Duboko udahnuvši, ostavila je voditeljicu hora i otišla do vrata. Pustila je Abigailnu ruku da ih neko ne vidi u fizičkom kontaktu bez nadzora i otvorila vrata. Prešli su ne više od pet koraka kada je Gabriel istupio sa svojim starijim, sada oženjenim bratom Elwinom. Lisbeth je napravila unutarnju grimasu, ali je stala da se nasmiješi i pozdravi dvojicu muškaraca.

"Halo, dolaziš li večeras na skupštinu?" upitala je Lisbeth dok su stajali dovoljno blizu da zaustave djevojčino kretanje preko zajedničkog naselja.

"Naučili smo novu pesmu i Lizbet ima solo deo", rekla je Abigejl oduševljena što su dvojica Blackmanovih muškaraca pokazali interesovanje za ono što rade.

"Pa onda ću rado biti tamo", rekao je Gabrijel svojim tihim, tihim glasom. "Sviđa mi se kako pjevaš, Lisbeth." On se nježno nasmiješio i nakrivio glavu. „Pitao sam se da li bi se pridružio našem stolu na večeri“, upitao je i dalje gledajući Lizbet.

"Voljeli bismo!" Abigail je uzviknula ne želeći da bude izostavljena iz poziva.

"Sačuvaću mjesto za vas oboje. Radujem se tome. Čujem da će možda biti plesa u čast gostujućeg pastora. Volite li plesati?" Gabrijel je razgovarao sa obe devojke iako su mu oči ostale uprte u Lizbet.

"Ooh, zar to ne zvuči divno?" Abigail se zaboravila i zgrabila Lisbeth za ruku tresući je od uzbuđenja.

„Ima,“ složila se odvojivši se od svoje prijateljice i izgladivši bezobličnu tuniku koju je nosila.

"Radujem se skupštini samo da čujem kako pevate", mali nežni osmeh se ponovo proširio Gabrielovim licem dok je gledao Lizbet.

"Možemo li vas dame otpratiti do spavaonice?" Elvin je predložio kako je nezgodan trenutak prošao između Gabriela i Lisbeth.

"Naravno, to bi bilo divno od tebe", Lisbeth je progovorila sa usiljenim veseljem i okrenula se prema ćeliji koju je sada nazvala domom puštajući Gabrijela u korak pored nje.

"Hoćeš li večeras plesati sa mnom Lisbeth?" rekao je Gabriel u naletu tihih riječi. "Samo da bih volio. samo da je vrijeme da donesem neke odluke i."

"Jadni Gabriel", Lisbeth je stala i okrenula se prema njemu. Stojeći usred zajedničkog prostora, ispružila je ruku i nježno ga pogladila po obrazu: "Nema potrebe da budem vezan za mene. Znamo se otkad smo bili male." Ona je dobro znala da je to skandalozno ponašanje, ali je htjela da ga šokira u neku vrstu reakcije.Njegov se obraz na trenutak ugnijezdio u njen dlan i duboko udahnuo prije nego što se poslušno odmaknuo kako bi sačuvao njenu reputaciju.

„Lizbet, znaš pravila, ne smeš se tako degradirati“, dao joj je znak da nastavi da hoda s njim i okrenuo se nazad u pravcu spavaonice. "Međutim, zahvalan sam jer ste mi olakšali brige." Njegov osmeh je ovoga puta bio širi dok ju je gledao, a oči su mu sijale od obećanja koje mu je dao njen dodir.

Lizbet je proklela samu sebe. Trebala je više razmisliti o tome prije nego što ga je tako dodirnula. Prečesto je 12 bucmastih tinejdžera skinulo se previše impulsivna i nije gledala dalje od svojih neposrednih akcija na posledice. Znala je da je dala nadu dobrom i ljubaznom mladiću za kojeg se nije namjeravala udati.

* * * *

Lisbeth i Abigail su uzbuđeno razgovarale dok su ulazile na večeru nakon skupštine te večeri. Pastor Phillip je pozvao tri mlade žene da posjete njegovu skupštinsku dvoranu za dvije sedmice na proslavu slavlja svog zaštitnika. Iako aranžman nije bio u kamenu, voditeljica hora je nagovijestila da dozvola vijeća neće biti ništa više od formalnosti.

"Sloboda", Lisbeth je uzbuđeno dahnula na Abagailovo uho. "Toliko je blizu da ga skoro mogu okusiti. Ništa mi ne može pokvariti raspoloženje večeras!"

"Samo ne čini ništa glupo za šta bi te mogli kazniti", upozorila je Abigail. "Znate da će tražiti bilo koji razlog da nas spriječe da napustimo komunu čak i za ovako nešto."

"Biću dobar, obećavam", promrmlja Lizbet ne mogavši ​​da prestane da se smeje čak ni da pozdravi ljude iz visokog saveta. Djevojke su požurile kroz sobu do stola porodice Blackman i zauzele mjesta koja im je ponudio Gabriel. Pogledala je okolo u potrazi za svojim roditeljima i zapazila ih jer su uvijek bili za porodičnim stolom za kojim je sjedila, a njenu stolicu sada je zauzela supruga njenog brata.Bio je komunalni zakon da su devojke po punoletstvu prestale da žive sa roditeljima i presele se u spavaonice gde su njihove vrline mogle da se čuvaju dok im se ne nađe odgovarajući muž. Neke djevojke nikada nisu izašle iz te kuće, a neke noći se čuo plač. Lizbet je znala da odbacivanje bilo kakve ponude za brak znači osuditi sebe na život u ropstvu visokog saveta. Bilo je malo izbora za slobodoumnu djevojku ovdje na ovom mjestu i znala je da mora izaći.

"Hvala vam što ste se večeras pridružili našoj porodici", rekao je stariji glas Francisa Blackmana sličnim nježnim tonovima kao i njegovi sinovi. "Lisbeth", klimnuo je u njenom pravcu, "i Abigail. Oboje imate glasove koji mogu da se suprotstave pjevu ptica. Bilo joj je zadovoljstvo da ste ove večeri podizali svoje slatke glasove u slavu svetlosti."

„Hvala vam na vašoj velikodušnosti što ste nam ponudili mjesto za vašim stolom, počastvovani smo što smo ubrajani među tako poštovane muškarce i žene kakve imate u svom domu,” Lisbeth je glatko rekla na Abagailono klimanje koje je potvrdilo ono što je rekla.

"Budite dobrodošli, jedite i pričajte slobodno, vi ste među porodicom ovdje", intonirala je Frances na formalni način pozivajući djevojke da se opuste i slobodno se uključe u razgovor za stolom.

Jednom je Lizbet dopustila razgovoru rekavši vrlo malo. Sjedila je skromno gledajući svoju hranu u svjesnom nastojanju da obuzda svoju impulsivnost i umanji rizik od bilo kakve kazne koja bi mogla ugroziti njenu posjetu skupštini pastora Phillipa i njenu jedinu šansu za bijeg.

"Večeras si veoma tiha, Lizbet", rekao je Gabrijel pored nje.

"Žao mi je Gabrijele što sam samo razmišljala o nečemu što se dogodilo nakon hora. Možda će to objaviti večeras", objasnila je ona.

"Šta?" Gabriel je uzviknuo. "Da li ti je neko Erotic stories ponudu?" Niz emocija brzo mu je preletio licem. Nije mogla reći da li je tužan ili ljut zbog te mogućnosti.

"Oh, ne, ništa slično", brzo ga je uvjerila i zaboravivši na sebe brzo je ispružila ruku da pokrije njegovu ruku svojom na utješan način. Gabriel je pogledao dolje u njenu ruku, ali nije pokušavao da pomjeri svoje zadivljenost koliko je mala i Gabrijelovom ocu je trebalo da glasno pročisti grlo prije nego što je nevin dodir završio i oni su povukli ruke u krilo.

"Čini se da je vrijeme da vas dvoje pristupite vijeću i date do znanja svoje namjere prije nego što se u javnosti dogode još nepristojni upadi." Frances je držala predavanja mladima za stolom. Dok je Gabrijel duboko pocrveneo zbog ukora od njegovog oca, Lizbet je čujno dahnula i oči su joj se razrogačile od šoka.

Jedina stvar za koju je bila odlučna da ne učini se dogodila, a sada nije mogla ništa učiniti da to vrati. Sve te trenutke koketirala je s opasnošću, impulzivno mu dodirujući ruku ili ruku dok su hodali između skupštine i njene ćelije, nije joj ni palo na pamet da radi nešto loše kada ga je pokušala uvjeriti da niko drugi nije dao joj ponudu. Sada čak nije bila sigurna zašto je to učinila. Ona sigurno nije imala nameru da se uda za njega, podsetila se.

S ružičastim crvenilom krivca, Lisbeth je spustila oči i shvatila da je zarobila samu sebe. Dodirnula ga je ne samo u javnosti već i pred njegovim ocem. Morao je postojati način da se ovo zaobiđe. "Misli Lizbet, misli!" vrisnula je u sebi.

„Izvinite, majstore Blekmane“, rekla je Abigejl nateravši Lizbet da ponovo radoznalo podigne glavu. "Samo što je pastor Phillip ponudio da uzme dio hora da održi mali koncert na našoj sestrinskoj skupštini u Milesu. Možda bi bilo razumno sačekati naš povratak sa ovog angažmana. Bilo bi okrutno rastati mladence tako brzo čak i samo na nekoliko dana."

„Kada će se desiti ova poseta našoj sestrinskoj skupštini“, Frensis nije dovela u pitanje istinitost priče, samo njen vremenski okvir.

„Pastor Filip će se vratiti u svoju parohiju za deset dana, a sa izabranim pjevačima pratit će ga i voditeljica hora“, obavijestila ga je Abigail. Lizbet se čudila svojoj hladnokrvnoj prijateljici koja pokušava da spreči užasnu situaciju koju je stvorila. Dok je posmatrala svoju prijateljicu, shvatila je u iznenadnom bljesku jasnoće da nije nju pokušavala spasiti od braka već Gabrijela. Lizbet nije Gledajte crne besplatne pornografije palo na pamet da bi Abigejl poželela da se uda za Gabriela iako je trebala pretpostaviti. Oboje su stalno pričali o njemu i dok se Abigail uvijek slagala s razlozima zbog kojih se Lisbeth ne bi trebala udati za Gabriela, ona ga je samo hvalila zbog njegove vještine i ljepote.

Odjednom je Lizbet postala neobjašnjivo ljubomorna. Sigurno se nije željela udati za Gabriela samo da bi mu slomila srce kada je otišla, ali osjećala se kao da ju je njena prijateljica prevarila, a ni ona nije željela da ga ima. Osjećala se kao da je uhvaćena između kamena i nakovnja kad je Frances ponovo progovorila.

"Nema razloga da Gabrijela ne bismo mogli poštedeti njegovog posla nekoliko dana da prati gazdaricu hora i njeno stado. To bi mi se činilo mnogo sigurnijim putem", klimnuo je glavom svom sinu koji je otišao iz škole. pogled razočarenja do jednog od čiste radosti u trenucima.

Ako bi morala da izabere ono što joj se najviše sviđa kod Gabrijela, to bi bilo njegovo izražajno lice. Uvek je znala da kaže šta on oseća i srdačno mu se osmehnula potpuno zbunjena šta da radi. Ipak, imala je jedno goruće pitanje.

"Gabrijele", rekla je gledajući ga kroz duge trepavice. "Volim da pjevam više od svega. Kao moj muž, ne biste me spriječili da pratim pastora Phillipa i voditeljicu hora, zar ne?"

"Moj otac me je dobro naučio da imati srećnu ženu znači imati srećan život", tiho je rekao njegov nežni bas, a oči su mu pokazivale zadovoljstvo što ona koristi titule, muž i žena.

„Vaša žena je bila veoma srećna žena“, rekla je Lizbet Fransis, „što imate tako dobrog i ljubaznog muža.“

"Ja sam bila ta srećnica", ispravila ju je Frensis. "Ona je bila druga polovina moje duše, a ostala je pocepana i otrcana kada je napustila ovaj svijet." Njegova djeca su sva pognula glave u znak sjećanja na svoju majku. „Vidjeti kako mlada ljubav cvjeta oko mene pomaže mojoj duši da ozdravi i ja ću te raširenih ruku dočekati u našoj porodici.

Osjetila je kako se Abigail napeta pored nje. Ovo je nekako sve izmaklo kontroli. Trebala joj je drugarica da bude na njenoj strani, da pođe s njom kada pobjegne. Ipak, ovdje su pričali o vjenčanjima i napuhali ljubomoru zbog Gabriela Blackmana. Nije rekla ništa i htjela je prijateljici da šuti i čuva svoje tajne.

„Izvinite me još jednom, gospodaru Blekmane, „ali požurili smo ovamo sa malog sastanka nakon skupštine, i osećam da moram da koristim toalet, izvinite se Lizbet i ja na nekoliko trenutaka, molim vas.” Abigail je ponovo došla u spasila je i spasila se da ne kaže bilo šta dalje kao odgovor na njegovu ponudu da joj poželi dobrodošlicu u porodicu, ustala je i odmaknula se od stola sa Abigail.

"Šta je s tobom, zaboga. Jesi li zaboravio sve one planove koje smo pravili posljednjih godinu dana koliko smo bili u studentskim domovima?" Abigail je zvučala ljutito na nju.

"Ne, ali šta je trebalo da uradim. Nemamo mnogo izbora. Znate šta se dešava sa devojkama koje odbijaju ponude, osim toga kada pobegnem biću ekskomuniciran i on će moći ponovo da se oženi ako budete tako zainteresovan za koga se oženi. Da li si se nadala da ćeš to biti ti?" upitala je Lisbeth s više kiseline u glasu nego što je namjeravala.

"Oh, ne možeš biti ozbiljan", rekla je Abigail zaprepašteno. "Imali smo planove. Imali smo snove. Ti si bila ta koja nije htjela ostati ovdje bosa i trudna!"

"Šuti", upozorila ju je Lizbet. “Ako neko sazna, oboje ćemo biti kažnjeni i ostavljeni u studentskom domu da služimo vijeću do kraja naših dana.Zar se ne usuđuješ da pomisliš da ću se sama suočiti s tom kaznom i ko bi se onda udao za Gabriela, rekla je Selena Gudman taj plačljivi glas?"

„Ne!“ Abigail je prosiktala, „Ne bi, nije mogao!“ Lisbeth je radosno klimnula na reakciju i svitanje koje se upalilo u Abigailinoj glavi.

„Hvala vam, ipak, više puta ste me spasili da se večeras ne predam toj sudbini“, stisnula je ruku svog prijatelja i oni su se vratili u trpezariju sa svojim pratiocima na večeri.

Sve je izmaklo kontroli od trenutka kada su izašli iz kupatila. Frances se obratila visokom vijeću da objavi ponudu njegovih sinova, a Gabriel joj je službeno poklonio prsten obećanja. U tom trenutku bilo je nekoliko prigovora na sindikat koji su iznenadili i mlade ljude i visoko vijeće.

Pastor Phillip se usprotivio na osnovu predstojećeg koncerta i Lizbetinog poklona koji se protraće ovdje u ovoj maloj komuni gdje ga nisu mogli čuti svi sljedbenici puta svjetlosti. Daniel Bowerman prigovorio je da nije bio u mogućnosti da se dovoljno približi da bi čak i razgovarao s Lisbeth zbog Gabrielsovih sebičnih načina i da bi i njemu trebalo dati priliku da da ponudu. Nekoliko mladih žena otvoreno je plakalo zbog gubitka takvog neženja, ali Abigail je šutjela.

Frances i Gabriel su vješto odbili sve prigovore i krenuli naprijed sa svojom ponudom. Nemajući pravog izbora, Lizbet je prihvatila prsten obećanja od Gabrijela i stala uz njega dok su njihovi prijatelji i porodica dolazili da ih pozdrave.

"Hvala Bogu", rekao je njen otac s olakšanjem u njegovom glasu. "Vaša majka je neutješna otkako ste odvedeni u studentski dom, a sada će moći da vas posjećuje u vašem domu." Lizbet je bila iznenađena tim rečima i zagrljajem u koji ju je umotao. Bilo je čudno što joj nije palo na pamet da se njenim roditeljima možda neće svidjeti sva pravila vijeća.Za nju je to bio samo dio ovdašnjeg života i pretpostavljalo se da je roditeljima djevojčica drago što su se riješili tereta brige. Njena majka je samo plakala, ali ju je držala u nežnom zagrljaju, tiho je ljuljajući i ne govoreći ništa, na isti način kao i kada je otišla od kuće.

* * * *

Vijeće je brzo raspravljalo i sljedećeg dana je isporučena ženama iz komune da se pripreme za njenu bračnu noć. Žene su se glasno smijale dok su pričale priče o svojim bračnim noćima i opisivale zvjersko oružje koje je visilo između nogu njihovih muževa. Rečeno joj je da je tajna srećnog braka da pomuže zver barem jednom dnevno.