Isječci za pičke izbliza

Kao da tutnjava nije dovoljno ometala pažnju, vreli vetar je počeo da se uvlači i u njene misli. Beskrajni okean peska proleteo je sa desne strane dok se njen nos hrabrio u neprekidnom napadu zaraženih potoka, žitnih polja, stada stoke, karavana duž puta i najgore od svega, domorodaca u spoljnim vagonima. Prošli su dani otkako su počeli putovati i dva sata na ovoj vrućini, ali se činilo duže. Možda su to bili mjeseci koji su prethodili tome.

Sa maramicom prislonjenom za nos i usta kao zaštita od dima i prašine koji su dolazili kroz otvorene prozore, Sarah McAuley se nagnula blizu svog čarapa. "Da li vam nije dobro, gospođice Viktorija. Jedva da ste rekli nijednu reč od luke." Lagano je nakašljala i ponovo se pokrila.

"Vrlo sam dobro, gospođice McAuley. Samo sam malo umoran." Samo jednom je duboko udahnula, a onda su je mirisi podsjetili da to više ne radi.

"Tako je vruće." Sarah je obrisala znoj sa obrva i ponovo se pokrila.

"Mislim da će nam biti ugodnije kada stignemo." Sarah je pokušala da izgleda prijatno kao da se njihovo mukotrpno putovanje može posmatrati na takav način.

Viktorija je potvrdno klimnula nižoj ženi koja je radila za njenu porodicu poslednjih nekoliko godina.

Zadovoljna, Sarah je čučnula niže u sjedalo, skrivajući lice u naborima svoje putne suknje

Viktorija je zabrinuta za njihov prtljag. Bio je bačen na vrh kočije. Podigla je pogled. Na stalku iznad njih, dvije kutije za šešire i Gledstonova torba tresle su se jedna o drugu milju za miljom neravne staze koja je zveckala. Stara i klimava - kao ja, rekao bi njen deda - Orijent ekspres sigurno nije. Pogled joj je naveo da se zapita da li je još uvijek tu.

"Nadam se da je naš prtljag siguran." Viktorija je pokazala gore dok Najviše voleo crackerrocks tinejdžer vikala preko buke.

Prigušeno "Šta?" odgovorila je Sarah.

Potapšala se po ramenu, ali Sarah je odbila da pomakne.Posljednji pogled na krov joj je rekao da zaboravi ono oko čega nije mogla ništa učiniti i smjestila se na tapacirane naslone sjedišta. Težak uzdah joj se oteo s usana dok su pješčane dine tekle. Hiljade njih, potpuno istih, a ipak različitih poput talasa u Brajtonu tokom leta. Njeni porodični odmori koje je tamo provela tako su se osjećali kada je bila mlada - uzbudljive, nove i male avanture iza svakog ugla.

Međutim, na kraju ovog putovanja Michael će čekati. Pisao joj je svake sedmice o napretku koji je postigao s kompanijom Sir Cerila Winthropa: o kašnjenjima, njegovim strahovima, velikim prilikama. Šta je očekivao od nje. Hoće li se i dalje osjećati bliskim duhom kao što su se osjećali prošlog proljeća. Zašto je poslao po nju u ovom trenutku?

Zgrabila je Saru dok je voz trzao i usporavao. Nestrpljiva, kleknula je na sjedalo, stavila ruku na šešir i nagnula se kroz prozor da pogleda. Trepćući kroz navalu dima i prašine, ugledala je rijeku kako se približava iz poljoprivrednih polja. Jedan čamac je plovio uzvodno. Pojavile su se male zgrade i sela.

Ruka ju je povukla za stražnjicu i odvukla je u kabinu. „Gospođice Viktorija, šta mislite da radite. Čuvajte se, rizikujete svoj život kada gurnete glavu kroz prozor. Ako niste zabrinuti za sebe, da li biste bar razmislili o posledicama po mene ?" Sarah se nadimala, ispljunuvši riječi.

Viktorija se nasmejala do uha. "To je Nil. Pogledaj. Zar nije divno?"

Sarah se čvrsto nagnula u njeno rame dok su oboje gledali kako veliki dio drevne rijeke pada u vidik. Nasmiješili su se jedno drugom i zagrlili dok su se čudili svom prvom pogledu na vode rijeke.

Mlada žena je sada bila vrtoglava, nije više bila umorna. "Ne mogu vjerovati da smo skoro ovdje."

"I pogledaj naprijed, to mora da je Kairo." Sarah je pokazala na zgrade koje su se brzo približavale uz pruge.

"Hoćemo li prvo otputovati u kompaniju Sir Winthropa ili ćemo imati vremena da vidimo neku od znamenitosti?"

Sarah ju je smiješno pogledala. "Gospođice Viktorija, moram li da vas podsetim na naš status. Nismo ovde kao turisti. Sada smo u službeniku Sir Ceril Winthrop-a i razgledanje mora da se obavi ako i kada budemo imali slobodnog vremena. U potpunosti očekujem kočija koja čeka na stanici kada stignemo."

"Oh, nisam shvatio da ste ih obavijestili o našem dolasku." Uzbuđenje zbog novog pobjeglo joj je s ramena i ona su pala.

"Jutros iz Aleksandrije nakon što smo pristali. Poslao sam telegram." Sarah McAuley se vratila svojoj ulozi efikasne pratilje i pratilje, a prošao je kratki trenutak neformalne intimnosti. Slatka odjeća za tinejdžerku je vidjela iznenadno zatišje u njenom raspoloženju i gurnula je laktom. "Možda će mladi gospodin Berringer biti tamo da vas pozdravi, gospođice Viktorija?"

Brzo se nasmiješila i pogledala kroz prozor dok je centar grada u blizini Opera trga klizio u vidik. Znala je da Sarah pokušava podići raspoloženje, ali spominjanje Michaela nije nužno bio najbolji lijek. Bilo je toliko neodgovorenih pitanja o njihovoj veridbi. Ako se udate, to možete učiniti samo iz jednog od dva razloga, majka joj je uvijek govorila: finansijska sigurnost ili. drugi kojeg se nije sjećala.

Međutim, voljela je Michaela ili je barem osjećala da voli. Sa tako Lijepa djevojka pozadina znanja o tome kako se oseća ljubav, kako je čovek znati kada se suoči s njom. Bio je finansijski siguran sa cijenjenom profesijom, znatnim prihodima i dobrim izgledima iz poslovnih briga svoje porodice. On se prema njoj odnosio sa najvećom pažnjom i poštovanjem. Zauvijek džentlmen, i dalje je nalazio vremena da joj kaže kako se osjeća u vezi s problemima i nije mu smetalo da s vremena na vrijeme sasluša njeno mišljenje kada joj je pričao o svjetskim događajima. Ako to ponašanje nije omogućilo brak, onda nije znala šta jeste.

Nedostajale su joj njihove vožnje kočijom kroz park i šetnje Kembridžom u proteklih šest mjeseci.Pohađala je koncerte i predavanja umjesto njegovog društva kako bi se odbranila od usamljenosti. Je li moguće da su mogli početi tamo gdje su stali i na tako čudnom mjestu?

Na željezničkoj stanici Sarah se bavila poslom organiziranja dva nosača, barem je izgledalo kao da rade za željezničku kompaniju, da skinu svoj prtljag s krova i slažu ga blizu ulaza.

Bio je to čist jad čekanja. Ako je moglo, bilo je još toplije u zgradi nego napolju. Sarah se vratila iz svojih nastojanja i promarširala pored nje.

"Kamo ideš. Je li kočija ovdje?" Mahnula je, ali Sarah je koračala dalje.

"Idem provjeriti ulicu. Kočijaši nisu stigli niti ima poruka." Okrenuvši petu, nestala je iza ugla.

Viktorija je osetila kako joj znoj curi niz leđa. Ispred gomile kovčega i torbi malo je koračala, pokušavajući da izazove povjetarac, ali je uspjela samo da joj bude vruće. Nije više mogla izdržati i otkopčala je jaknu i bacila je na hrpu. Ovo je malo pomoglo, ali je i dalje bilo jako vruće i bez povjetarca. Gdje je Sarah. Otkopčala je manžetne i kragnu, a zatim zatvorila oči dok se mašala šeširom.

"Bože, nisam bio tako dugo, zar ne?"

Viktorija je podigla pogled na Saru. Pokraj nje je stajao krupni, stariji tamnocrveni muškarac u britanskim kaki hlačama.

"Oh, nisam čuo da si se vratio." Viktorija je skliznula sa gepeka, stavila šešir i počela da zasuče rukave.

"Gospođice Victoria, pokrijte se ovog trenutka. Ima mnogo muškaraca." Sarah ju je strogo pogledala.

"Ali tako je vruće." Viktorija joj je dala cvileći ton i pokret.

"To nije razlog da počnete da postajete domaći. Postoje standardi koje Engleskinja treba da održava, bez obzira na to gdje se nalazila. Možemo se oprati u hotelu kada stignemo. Do tada, prisjetimo se koliko smo daleko od civilizacije odvažio sam se."

Sarah se okrenula udesno i pokazala krupnom čovjeku.Imao je velike neuređene crne brkove sa sijedim mrljama i liniju dlaka između obrva. Trbuh mu je virio izvan kopče kaiša, a neuredna seda kosa zalijepila mu se za lice. Nasmejao se u Viktorijinom pravcu, ali je oštro zurio u njene grudi. Viktorija je spustila pogled. Njena pamučna bluza vlažno joj je bila zalijepljena za kožu na stezniku. Prozirala se ružičasta boja njene kože. Brzo je bacila pogled na muškarčeve oči, zbunjena, i zgrabila jaknu, stavljajući jednu ruku u nju. Čovjek se samo šire nasmiješio.

"Gospodine Perridopolis, ovo je gospođica Viktorija Tilden. Gospođica Tilden, ovo je gospodin Perridopolis. On je Sir Cerilov predradnik na iskopavanju u, ah. kopanju u Gizi. On je doveo naš transport."

Viktorija je završila sa navlačenjem jakne dok je g. Perridopolis je pružio ogromnu ruku u znak pozdrava.

"Molim vas, gospođice Tilden, zovite me Tony. Svi to rade." Imao je dubok glas i veoma oštar grčki naglasak.

Viktorija je počela da pruža ruku, ali je stala kada su se njegove nasmejane oči spustile između njenih revera, ponovo krišom pogledavši u njene grudi.

Zatvorila je sako objema rukama i hladno odgovorila. "Drago mi je što sam vas upoznao, gospodine Perridopolis, ali pošto ste vi - kolega zaposleni, obratiću vam se u skladu s tim. A sada, u kom pravcu je naš vagon?"

Sarah se brzo okrenula, ali je Tony prvi progovorio. "Žao mi je, moram da se izvinim. Naš smeštaj ovde možda nije ono na šta ste navikli, gospođice Tilden. Imam vagon i tri kamile napolju za nas."

"Kamilu. Kamilu da jašem. Kako smiješno. Gospodine Peridopolis, nemam ni najmanju predstavu niti želju da naučim kako se jaše takvo stvorenje."

Sarah je podigla ruke i slegnula ramenima. "Ništa se ne može učiniti, bojim se. Moram priznati za našeg prijatelja ovdje, g. Perridopolisa, da su dogovori izgleda napravljeni u posljednjem trenutku. Berringer je namjeravao doći, ali je zbog problema morao da ostane "To je tačno, gospodine Perridopolis?"

„Da, strašno mi je žao. Najbolje što sam mogao pronaći u tako brzom roku. Molim vas, uh, dame.Ovuda." Tony se naklonio i pokazao prema vratima koja vode na ulicu.

Zabrinuto gledajući u Saru, Viktorija je konačno naterala noge da prođu pored Tonija i oni su krenuli napolje.

Izašavši napolje, sunce ih je istog trena zapeklo.

Viktorija je zaklonila oči rukom i podigla jednu ruku, prikrivajući uznemirujuće svetlo. "Bože moj, je li to sunce. Engleska imena za djevojčice se kao pod objektivom."

Sarah ju je gurnula. "Idi tamo ispod te tržnice u hladovini. To je sve što mi treba - onesvijestiš se na ulici. Hajde, sad."

Tony je viknuo na nekoliko muškaraca, koji su požurili unutra i počeli juriti naprijed-nazad sa svojim prtljagom, gomilajući ga u ogroman vagon koji je stajao pored ivičnjaka. Kada su se približili, Viktorija je shvatila da je njegova siva boja rezultat gustog sloja prašine koji je prekrivao svaki vidljivi deo transportnog sredstva.

Viktorija je tiho stajala u hladu pokušavajući da smisli bilo šta što bi joj skrenulo pažnju sa mirisa ili vrućine. Pogledala je pijacu koja je okruživala mali trg ispred željezničke stanice. U blizini je nekoliko natkrivenih kolica bilo punih dinja i svježe ubranog povrća. Nije mogla zamisliti da bi ovo područje moglo biti toliko pogodno za tako nevjerovatnu poljoprivredu.

Iza kolica je sjedio starac u blizini zida. Viktorija je otišla do kolica i starac je podigao pogled. Oko očiju su mu puzale mušice prema kojima je pokazao veliku toleranciju, tiho ih tjerajući. Haljina mu je naglo završila ispod koljena, jer nije imao noge. Viktorija je prikrila zapanjeni izraz lica i ustuknula.

Naletjela je na nekoga i odmah osjetila opako slatki miris - francuski parfem. Okrenula se da pogleda. Bio je to Tony, koji joj se smiješio.

"Bože milostivi, gospodine Perridopolis. Jeste li vidjeli. Taj jadni čovjek." Sarah se nije mogla suzdržati da grubo ne pokaže na kolica.

"Da, on je na istom mjestu godinama. Njegova porodica uzgaja dinje." Tony je mahnuo. Starac se osmehnuo bezubim osmehom.

"Spremni smo. Želite li pomoć?"

"Pomoć. Kako to mislite, pomoć, gospodine Perridopolis?"

Tony je ustuknuo i ispružio ruku. U njemu su bile uzde koje drže kamilu.

Sarah je već bila na poleđini jednog s mladićem koji ga je vodio na ulici. Šokirana i širom otvorenih očiju, Viktorija je pogledala u velike oči kamile koja je stajala iznad nje. Bili su okruženi istim mušicama starog dinja. Taman kada je srela njegov vanzemaljski pogled, on je zatrubio i pljunuo, prskajući joj suknju.

Viktorija je vrisnula. Miris pljuvačke ju je razjezio u nosu i slomio njenu prisebnost. "Bože moj. Da li to uvijek rade?"

"Ne stalno. Mogu li vam pomoći?"

"Požurite, gospođice Viktorija. Ovo je uzbudljivo. Odličan pogled ovdje." Sarah se ljuljala u sedlu iza malog čoveka koji je vodio njenu kamilu, ali joj se svejedno nasmešila.

Viktorija je klimnula Tonyju.

Veliki Grk je udario životinju po nozi sa malim štapom, ali kamila je samo zalajala i riknula na njega. "Dole, dole!" Tony je povukao uzde, ali je kamila i dalje odbijala da se spusti na tlo radi jahanja.

"Izgleda da kamila to ne želi. Možda bih mogao samo hodati?" Viktorija se povukla bliže zidu pijace.

Frustriran, Tony je prišao Viktoriji. "Nema više vremena za ovo. Moramo ići. Odmah." Tony je podigao Viktoriju sa zemlje i odnio je do kamile.

"U redu. Pa ja. Čekaj. Šta si ti.. Spusti me!" Nikada nije bila zlostavljana na takav način. Situaciju je pogoršala činjenica da ovaj čovjek nije bio samo relativni stranac, već i stranac iz niže službeničke klase. "Gospodine Perridopolis. Kako se usuđujete. Spustite me odmah. Upozoravam vas, obavijestit ću ser Cerila o vašem neopravdanom ponašanju."

Činilo se da nije bio svjestan neprikladnosti svojih postupaka i mogućih posljedica. "Prestani se boriti. Ovo neće potrajati." Tony ju je gurnuo uz bok kamile, ali Viktorija se nastavila boriti s njim.Jednom se okliznula, ali ju je Tony uhvatio - jednom rukom na njenoj zadnjici, a drugom preko grudi.

"Oslobodi me ruke, ti - nitkovo. Obavijestit ću gospodina Berringera!" Ogorčena i posramljena, Viktorija nije mogla ništa napredovati.

Tony se nasmiješio. "Rekao sam gospodinu Berringeru da ću doći po vas. Dakle, šta će to biti. Moram li vas nositi ili jašete kamilu?"

Viktorija ga je gledala sa tihim gnevom.

"Tako je, kamila je." Uhvatio ju je za bokove i gurnuo na sedlo. Šamarala ga je po rukama dok nije bila na mjestu i on ga je pustio.

Gestirajući poput džokeja, Tony je opomenuo mladu ženu. "Čvrsto bih se držao, gospođice Tilden. Kamile nije lako jahati."

Tony se popeo na svoju kamilu i rekao: "Koliba. Koliba!" bio je na putu. Skokovit hod njene kamile, umalo ju je srušio u jarak kada su Vruće priče o djevojkama put krenuli, ali nakon jednog ili dva ugla ulice, shvatila je pokret, ali je morala da pazi na svaki korak dok ju je gurao s jedne na drugu stranu.

Sarah je jahala uz nju. Dva Vruće djevojke oslobodile gole egipatska dečaka koja ćaskaju vodili su svoje kamile, pažljivo izbegavajući prosjake i drugi ulični saobraćaj.

"Gospođice Viktorija, zar ovo nije uzbudljivo. Čak i romantično, kao nešto u romanu?" Sarah je imala daleko pogled u očima kao što biste mogli dobiti kada pomislite na nešto ugodno.

Viktorija nikako nije mogla da shvati kako ova situacija opravdava takvu viziju.

"Jašemo kamile u Kairu, praveći put do našeg prenoćišta u Incest pijeska velike pustinje izvan Gize. Apsolutno nevjerovatno, zar ne?"

Viktorija nije mogla. "Ne riječi koje bih izabrao, Sarah. Barem ne u ovom trenutku. Jeste li vidjeli kako me onaj ruffian zgrabio?"

"SZO?" Sarah je i dalje izgledala nesvjesno.

"Tony. Tony Grk. Šta god da je."

"On je predradnik, dragi, egipatskih radnika. A ti si bio težak."

"Bilo mi je teško. Ovo je smiješno. Ko ne bi bio. Sedmica na brodu. Četiri sata u vozu koji se jedva držao zajedno. Čudo je da se nismo ugušili."A sada kamile. Na ovoj vrućini. Zaista, gospođice Besplatno hentai anime, mislim da zaboravljate svoju poziciju. Kako se usuđuješ da mi se obraćaš sa dragim."

"Nemoj se uznemiravati, draga, samo ćeš se zahuktati. Upamti, izvan tačke pozitivne akcije u teškim postupcima, jednostavno moraš ležati i pustiti ih da prođu."

Viktorija je zatvorila oči i teško uzdahnula. Sarah joj je uvijek citirala oca kada bi se uznemirila. To je oduvijek imalo neugodan učinak smirujući je. Kola ispunjena njihovim prtljagom vukla se iza njih, dižući zid od prašine prolaznicima, iako im to, čini se, nimalo nije smetalo.

Dok su se lenjo ljuljali na leđima kamila, hladan povetarac je podigao s njihove desne strane. Viktorija isprva nije bila sigurna, ali je nakon nekog vremena mogla vidjeti obalu Nila kako se sve više približava između zgrada. Okrenula se Sari.

"Koliko još do Sir Winthropa?"

"Oh, da vidimo. Nedugo dok ne stignemo do prelaza."

"Prelaz?"

"Da, prebacimo kamile na trajekt da nas preveze preko rijeke. Zatim, još jedna vožnja kamilama do našeg smještaja. Otprilike dva i po sata, ne dugo."

"Dva i a.. Ne dugo. Duga plaža u Midget town-u ovim stvarima. Biću bogalj. O, moj Bože." Viktorija je htjela prikriti svoje kiselo lice, ali nije mogla osloboditi čelično držanje sedla iz straha da ne padne.

"Pazi na svoj jezik, mlada damo. Do sada sam bio opušten prema tebi, ali uskoro se spremamo da budemo među civilizovanim damama i gospodom, pa, molim te, pazi na ta tvoja prljava usta." Ogorčeno, Sarino velško lice skupilo je obrve do linije kose.

Pošto nije imala više opcija, pokušala je da razbistri misli i zamisli porodični dom severno od Londona, gde je njen otac upravljao svojom stokom: valovita brda, hrastovi, bašta njene majke. Viktorija je baš tada pomislila na Majkla. Uz sve ovo što treba da prođe samo da bi ga vidjela, on bi mogao biti najmanja od njezinih briga dok stignu.

* * *

"Je li ovdje. Je li se prijavila?" Michael Berringer je potrčao uz stepenice do glavnog predvorja. Skinuo je svoj Pith šlem i učinio sve što je mogao da obriše prašinu sa pantalona i košulje.

"Usporite, gospodine Berringer. Siguran sam da još nisu stigli. Još imamo vremena da navedemo jednog od ovih lakeja da nam donese turu. Šta?" Sir Ceril se otkotrljao iz sedla i pažljivo spustio na zemlju. Ne daj Bože da bi mogao pogriješiti pred svojim manjim. Bio je bez daha kada je stigao do vrata predvorja. Michael je prišao, gledajući lijevo i desno.

"Čini se da ste u pravu, gospodine Ceril. Niko nije registriran." Michael je nastavio tražiti glave u predvorju.

"Hajde sad, Berringeru. Natjerat ćeš se u ludnicu. Ti tamo, dečko!" Svojim jahaćim prslukom pokazao je na hotelskog portira.

Mladić se okrenuo na peti i prišao. "Da, gospodine. Mogu li vam pomoći."

"Naravno da možeš, moj dobri momče. Idi reci gospodinu Kranaru za šankom da potegne pinta za gospodina Berringera i mene i oslobodi prostor za bridge stolom."

"Da gospodine. Hoće li to biti.?"

"Ser Ceril, moram protestirati. Moja vjerenica će stići svakog trenutka." Berringer je zaista bio van sebe. Stariji gospodin je čvrsto držao svoju ruku na ramenu svog mladog prijatelja.

"Samo trenutak. Zapamtite ovo. Vaša mlada dama je proputovala veoma dug put i posljednje što će poželjeti je da njen muškarac svjedoči njenom stanju stvari u trenutku njenog dolaska." Čelične plave oči Sir Winthropa zagledale su se u mlađeg muškarca.

Berringerova ramena su se opustila. "I siguran sam da će htjeti imati vremena da se učini reprezentativnim, raspakira i slično. U pravu ste, kao i obično, Sir Ceril Winthrop."

Winthrop se nasmiješio i udario ga po ramenu. "I hoćeš li prestati da me tako zoveš. Zovem se Ceril. Svaki put kada čujem "Sir Ceril Winthrop", očekujem da će mi se moj stari otac obrati.

Dječak je stajao na oprezu čekajući njegova naređenja. Winthrop je na trenutak zurio u njega.

„Idi u bar, dečko.Neka bude brzo i biće vam još jedno veliko."

"Da gospodine. Odmah!" Dječak je požurio iz salona.