goli ebanovini videi

Kad sam otvorio oči, vidio sam dnevnu svjetlost oko ivica zavjese. Nežno sam se odmaknuo od Judy i ustao iz kreveta ne uznemiravajući je. Primijetio sam da je dosta crvenila nestalo, ali je i dalje bilo nekoliko brada na njenoj glatkoj koži. Ništa što ne bi nestalo za nekoliko dana, ali sumnjao sam da će je i danas malo boljeti.

Prišao sam prozoru i bacio pogled na ivicu zavjese. Nebo je bilo od kobalta bez oblaka, a odsjaj intenzivnog sunca koji se reflektirao od bijelog tla bio je gotovo zasljepljujući. Vjetar je konačno oslabio i mogao sam vidjeti ralicu kako se kreće duž glavnog puta, pola milje dalje, ali moj put još nije dotaknut.

Pustila sam da se zavjesa vrati na mjesto i tiho ušla u kupatilo. Kada sam se vratio, još jednom obrijan, vidio sam da Judy još spava. Umjesto da je probudim, otišao sam u kuhinju i proveo dvadeset minuta praveći doručak od kajgane, slanine i malo narezanog voća. Odnio sam ovo i lonac vrućeg čaja natrag u spavaću sobu gdje sam zatekao Judy kako se upravo vraćala iz kupaonice. "Dobro jutro, Ljubavniče. Nadam se da te nisam previše razbolio od sinoć."

Prišla je i poljubila me. "Ne, ionako nije previše bolno. Ali, vredelo je. Mislim da nikada nisam bio toliko ili tako težak, Paul. Još uvek sam nežan na nekoliko mesta, tako da ne računaj na bičevanje "Danas mi se to ponovo sviđa. Ali i dalje sam napaljen, tako da ne računajte da ćete se ni danas previše odmarati."

Ponovo sam zapalio vatru i doručkovali smo sedeći na debelom tepihu ispred nje. Onda smo vodili ljubav ispred nje. Ovoga puta bilo je to dugo, sporo vođenje ljubavi, drugačije, ali jednako dobro na svoj način kao i vruća sesija u tamnici prethodne noći. Mislim da je jedan od razloga zašto sam toliko zavolio Judy to što ona može biti mnogo različitih žena. Vruć i vatren, mekan i romantičan, odlučan protivnik u mačevanju, savršeni akademski profesor ili stotinu drugih.Poslednjih nekoliko nedelja počeo sam sebi da priznajem da mislim da se zaljubljujem u nju. Vjerujem da se Judy osjeća donekle isto i trudio sam se da to kažem. U međuvremenu, nijedno od nas nema problema sa samo uživanjem u društvu - da ne spominjemo fantastičan seks.

Dok smo ležali zajedno u naknadnom sjaju ljubavi, Judy me je poljubila i rekla: "Nemoj misliti da sam zaboravila na tvog ujaka. Još uvijek želim čuti više o njegovoj priči." Posegnula je do dugačkog stola i pružila mi stari dnevnik. "Hajde da ležimo ovdje dok mi još malo čitaš."

---------------------------------

5. mart (tri dana)

Bio sam prilično zauzet posljednjih dana i nisam baš imao priliku da snimim svoje aktivnosti ovdje. Trebao bih reći da sam bio prilično zauzet posljednja tri dana. Dva dana nakon "žurke" nisu bila posebno rigorozna, jer smo ih Susan i ja proveli opuštajući bez napornijih aktivnosti od plivanja ili nekoliko šetnji po ostrvu. Pa, bilo je nekih prilično napornih aktivnosti u nekoliko kratkih perioda ako se računa seks. Ja, na primjer, definitivno računam na seks. Jedva da vjerujem u promjenu koja me je zadesila u mojim stavovima u posljednjih nekoliko sedmica od mog dolaska. Nije da prije toga nisam razmišljala o seksu, ali nije mi bio običaj da to bude tema broj jedan, ne samo u razmišljanjima, već iu mnogim razgovorima. Život na ovom zatvorenom ostrvu je zaista svet daleko od onoga što sam oduvek smatrao "civilizacijom". Međutim, vjerujem da bi čak i nepristrasni posmatrač priznao da je u stvarnosti većina aktivnosti ovdje daleko civiliziranija nego u razvijenom svijetu Evrope.

Od početka novog radnog perioda (Jedan dan), međutim, bio sam prilično zauzet skoro cijeli dan. Počinjem da uviđam da se od mene ovde kao generalnog direktora možda traži više nego što je ikada bilo u fabrici konzervi. Ali čak i ako imam više posla, smatram da i ja mnogo više uživam.Nema glupih pretenzija koje nisu povezane sa stvarnim radom samo da bi se zadovoljio šef. Nemam nekoga da uvijek nagađa moje odluke ili traži od mene da ih objasnim. Sumnjam da bi, ako loše radim posao, definitivno trebalo nešto objašnjavati, ali dokle god dobro funkcioniram, niko se ne miješa.

Tu je i nevjerovatna prednost uslova rada. Klima daleko nadmašuje Glasgow u svom najboljem izdanju, prirodna ljepota sunca, mora, a ostrvo je svuda rasprostranjeno, a da ne spominjemo prirodne ljepote radnika. Sveukupni stav i osoblja i radne snage ostavlja osjećaj blagostanja koji trenutno uklanja sve probleme na koje naiđete tokom radnog dana. To je više od slobodnog stava prema ljubavi i seksu, iako je to svakako veliki dio toga. Ni jednom nisam spavao sam otkako sam stigao.

Ovo me dovodi do nečeg drugog. Možda sam ostavio utisak da smo Suzan i ja brzo postali “par” i da me druge žene više ne privlače. Ovo je samo djelimično tačno. Istina je da sam otkrio da mi se sviđa Suzan bolja od bilo koje žene koju sam ikada poznavao i čini se da uzvraća osjećaje. Provodimo dosta slobodnog vremena zajedno i oboje nalazimo fantastično zadovoljstvo u našim tjelesnim aktivnostima. Ali rano je Suzan razgovarala sa mnom o situaciji i ja sam prihvatio običaje koji izgledaju da postoje.

Čak i kada par živi zajedno kao Nejt i Džoan - a očekujem da ćemo Suzan i ja početi da živimo za nekoliko dana - čak i ako odluče da se vere da bi se venčali, čak i tada niko ne očekuje da prestanu spoljne veze. Kao i kod zabave prošlog Gola košarkaška lopta, seksualne aktivnosti sa drugima ne samo da se prihvataju, već se zapravo očekuju i ohrabruju. Susan se sigurno nije protivila što sam provela s pet žena i smatram da ne zamjeram njezinim aktivnostima s Nateom.Dolazak ovdje je nekako promijenio svaki konvencionalni stav koji sam možda imao o tome šta čini vjernost. Još jednom se pitam "Gdje je šteta?" I još jednom moram odgovoriti: "Nema ga."

Od zabave, iako smo Susan i ja spavali zajedno većinu noći, ona me je praktički natjerala na nekoliko različitih žena i igrao sam igrice s Mai-quan i Jenny. Znam da je Suzan imala nekoliko različitih ljubavnika u isto vrijeme i smatram da me ta činjenica nimalo ne smeta. Čak je spomenula da bi trebali imati Natea i Joan ili dvije medicinske sestre na noć zabave i igre, što navodno znači da će svi sudjelovati. Mislim da počinjem shvaćati novo značenje za orgije, značenje koje takve stvari stavlja u vrlo privlačno svjetlo umjesto da ih svodi na mračne rubove ljudskih aktivnosti.

7. mart (peti dan)

Danas u vrijeme ručka Susan i ja smo se pridružili Jenny, Deborah, Bobu i Georgeu na pikniku na plaži. Do sada sam navikao da su svi goli i nisam o tome razmišljao; međutim, dok smo plivali i igrali se u vodi, primijetio sam kako se Bob i George kreću pored Suzan. Nisam mislio ništa o tome sve dok odjednom nisam čuo ciku odmah praćen smehom i kikotom. Pogledao sam oko sebe i vidio Boba, sa Suzan prebačenom preko ramena, kako izlazi iz vode prema ćebadima. Džordž se kretao tik pored njega, povremeno milujući njenu usku zadnjicu. Spustili su je na ćebe i Bob je počeo da joj siše i ljubi grudi, čak i kada je Džordž pao između njenih nogu i stavio svoja usta na njene intimnije delove.

Naravno da Amaturska seks priča učestvovao u takvim Ruska varijanta transkripcije makariy aktivnostima, čak i sa Suzan, ali nikada masovno, da tako kažem. Mora da sam stajao i buljio jer su Dženi i Deborah, zagrljene jedna oko druge, iznenada stale pored mene. Jenny me je potapšala po leđima i rekla: "Nemoj samo stajati tu, Alex. Idi i pridruži im se. Ona ima još jednu Pretraga crnih navijačica, znaš."

Prije dvije sedmice sisanje jezika od žene bi me uvjerilo da je prava drolja, ali sada sam shvatila da više ne razmišljam tako. Čini se da u našoj grupi nije više deplasirano nego što bi bilo kao razgovor na jastuku između ljubavnika. U svakom slučaju, dok je ovo govorila, jače je udarila po dnu i gurnula me prema trojki. Čak se i ne sećam tačno šta sam rekao ili uradio kada sam im došao. Sjećam se samo da sam za koji minut klečao nasuprot Bobu i pridružio mu se u spuštanju glave prema tom ljupkom pejzažu. Ovo je bio moj prvi put da učestvujem u nečemu ovakve prirode sa još jednim muškim poklonom. Čak je i Foxy porno prici osmog dana Nate bio u drugoj sobi sa Susan dok su me pet žena (sasvim voljno, priznajem) harale. Ali, kao i većina drugih stvari koje su se desile na ovom ostrvu, smatram da me ta aktivnost nije baš posramila niti smatram da je bilo šta loše u tome. Prije nego što se završilo, svako od nas je promijenio mjesta i sva četvorica su bila zadovoljna.

Još jedno iznenađenje. Jednom kada sam povukao jezik da mu dopustim da se oporavi (drugi je brzo došao na njegovo mjesto da bi Susan bila prilično zauzeta) odjednom sam se zapitao da li Jenny i Deborah još uvijek stoje i gledaju nas. Podigao sam pogled i otkrio da ih više ne zanima. Zapravo su bili zainteresovani samo jedno za drugo. Zurio sam pola minute u prizor dvije ljupke žene na drugom ćebetu deset stopa dalje. Jenny je ležala na leđima, a Deborah je ležala licem prema dolje na njoj, ali u suprotnom smjeru. Svaka je imala usta zaključana o spol druge žene. Znao sam da neke žene uživaju u takvim stvarima, ali ovo je bio moj prvi put da to primjećujem. Takođe, ovo otkriće je upotpunilo i činjenica da sam iz ličnog iskustva znala da obe lepotice takođe zaista uživaju u aktivnostima sa muškarcima.

Nikad nisam shvatio da mnoge žene mogu da se uzbude sa bilo kojim (ili oba) pola.Kasnije sam pitao Suzan o tome i ona mi je rekla da mnoge, ako ne i većina žena na ostrvu vole da se igraju sa drugima svog pola, kao i sa muškarcima. Čak je priznala i da je i sama uživala u takvim stvarima. Sada se stalno uzbuđujem idejom da je gledam s nekom od medicinskih sestara ili možda nekom od domaćih djevojaka. Opet, pomalo sam iznenađen što ne osjećam nikakvu ljutnju ili osudu na tu ideju, već samo intenzivno interesovanje i radoznalost.

Susan je rekla da će sutra ići u Trawu kako bi pružila medicinske usluge tamošnjim domorocima i pitala me da li bih željela poći. Nate me je ohrabrio na to i uvjerio me da može pokriti sve za mene za jedan dan. Pomalo se bojim putovanja jer nikad prije nisam letjela avionom, ali u isto vrijeme sam uzbuđena zbog mogućnosti. Krećemo sutra rano ujutro.

8. mart (šestodnevni)

Danas je zaista bio dan novih iskustava.

Susan je rekla da želi otići ranije pa smo ustali prije zore, O Malley grupa odrješenje i pojeli brzi doručak u kuhinji. Kada sam vidio Susan kako stiže na pistu, nosila je pantalone i kožnu leteću jaknu. Dok smo se danas spremali da krenemo, rekla je: "Može postati malo hladnije kada se unesemo u vazduh, ali danas će verovatno biti prilično toplo. Preskočiću pantalone i obući sarong. Predlažem nosiš sarong, a u vješalici su neke kožne jakne. Možeš posuditi jednu od njih."

Spustili smo se do vješalice gdje su dvojica domorodaca već otkotrljala avion ispod metalnog krova. Suzan je objasnila da je avion bio "Jenny", jedan od trenera koji su korišteni u stotinama i hiljadama tokom rata. Bio je to dvokrilac od drveta i tkanine sa dva sjedišta, jedno iza drugog. Izgledalo je vrlo nebitno i bio sam pomalo nesiguran hoću li dozvoliti da me odvoji od čvrste zemlje tako slabašna naprava.Ali Susan je očito povjerila svoj život u to i nisam namjeravao sada odustati.

Pratio sam Suzan po letjelici dok je provjeravala da li se pojedini dijelovi slobodno kreću, gledala je nivo benzina i ulja u njihovim rezervoarima i provjeravala niz drugih stvari koje su mi bile potpuno nerazumljive. Napokon je bila zadovoljna i ušli smo u zgradu vješalica. Ovdje je izvukla kožnu jaknu sa klina na zidu i pokazala drugu koju sam brzo obukao. Uzela je par kratkih čizama i pronašla sličan par za mene zajedno sa dva kompleta kožnih letećih kaciga i naočala. Konačno, obučeni u čudne kostime, vratili smo se u avion.

„Ti se voziš napred“, uputila je Suzan i pokazala mi gde da se popnem i kako da pričvrstim široki sigurnosni pojas koji me čvrsto drži za sedište. Zatim je ponovo obišla letjelicu, provjeravajući još neke stvari, prije nego što se popela u zadnji kokpit. „Put će trajati samo dvadesetak minuta“, rekla je. "Možda je malo teško čuti, ali možete razgovarati kroz cijev ako vičete."

Priznao sam to, a onda se Suzan okrenula i pozvala nešto jednom od domorodaca. Pomaknuo se do prednjeg dijela letjelice i polako povukao propeler kroz nekoliko okreta, a zatim ga pozicionirao jednom oštricom blizu vrha luka. Susan je uradila nešto iza mene i onda sam je čuo kako viče "Kontakt". Nekoliko puta sam vidio kako avioni pokreću i polijeću u Francuskoj, tako da nisam bio potpuno iznenađen kada je čovjek zamahnuo nogom da dobije zamah i oštro povukao lopaticu propelera. Motor je zakašljao i pojavio se plavi dim. Susan je pozvala, "Isključi se", i još jednom je pomjerio oštricu kroz nekoliko okretaja i pozicionirao je. Susan je ponovo pozvala: "Uključi se. Kontaktiraj." Ponovio je svoje pokrete i oštrim pokretom oštricom krenuo prema dolje.

Ovaj put je motor upaljen i nevjerovatno glasna graja ispunila je zrak dok je lagani dim počeo da sipa iz auspuha.Domorodac se brzo odmaknuo od sečiva koje se okreće i sada je Suzan sigurno napravila neka podešavanja, jer je dim nestao i motor je počeo da radi lakše.

Nekoliko minuta smo sjedili tamo dok se motor zagrijavao i Suzan je radila stvari koje nisam mogao vidjeti (ili vjerovatno razumjeti), a onda je iznenada letjelica počela polako da se kreće naprijed. Prešli smo do kraja očišćene trake i avion se okrenuo da se postroji za polijetanje. Ponovo je motor promijenio ton jednom ili dvaput, a onda je pojačao glasnoću do odbrambenog zvuka i počeli smo da se kotrljamo naprijed niz traku.

Priznajem da su mi ruke bile čvrsto prikovane uz bočne strane kokpita dok sam gledao kako drveće kotrlja s moje desne strane i more s moje lijeve strane. Avion je naleteo na gruba mesta na tlu, a onda su neravnine iznenada prestale. Tada sam primijetio da drveće postaje sve kraće, a kada sam pogledao lijevo, okean je izgledao udaljeniji. Tada su mi se ruke snažno sklopile oko ivice kokpita Klasična gola priča se cijeli svijet odjednom nagnuo. Osjećao sam se kao da ću se osloboditi ovog vozila u pokretu i strmoglaviti se na tvrdu zemlju ispod, ali čak i dok sam upijao ovaj užasan osjećaj, shvatio sam da sam još uvijek čvrsto pritisnut uz svoje sjedište, kao da je gravitacija samo promijenila smjer za moju sigurnost i udobnost. (Kasnije je Suzan objasnila da, iako se gravitacija nije promijenila, centrifugalna sila našeg okreta dala je tu iluziju i držala me na mjestu jednako sigurno kao da se gravitacija zaista promijenila.)

Činilo se da se letjelica sama ispravila i pogledao sam preko strane i vidio valove kako se razbijaju o obalu i malena drveća nalik igračkama iznad trake bijelog pijeska, sve daleko ispod mene. Duga udaljenost i sve duža. Još smo se penjali, a zatim napravili još nekoliko tih okreta zbog kojih sam se uhvatio za sidro iako sam ostao čvrsto sjediti.Konačno se avion izjednačio i fascinirano sam posmatrao kako su zgrade i šume kojima sam hodao proteklih nedelja počele da blede iza mene. Suzan je ukazala na razne instrumente prije nego što smo otišli i sada sam mogao vidjeti da letimo - letimo. - oko hiljadu petsto stopa iznad plavog Pacifika. Ispred, tamnozeleno područje na horizontu otkrivalo se kao još jedno ostrvo kako nas je svaki minut približavao.

Počeo sam da se opuštam, osećajući se sigurno u letelici i u Suzaninoj sposobnosti da ga kontroliše, kada se svet ponovo nagnuo i počeli smo da se spuštamo. Ovaj put sam se uhvatio samo za ivicu kokpita na nekoliko sekundi prije nego što sam se natjerao da se opustim i sjednem uspravno na svoje mjesto dok sam gledao kako se ivica otoka okreće u moje vidno polje. Napravili smo nekoliko skretanja, svaki put išli na manju visinu, sve dok nismo bili manje od sto metara iznad mora. Dok smo leteli ravno i u pravoj liniji, Suzan je pustila letelicu da tone sporo i ravnomerno sve dok ponovo nisam mogao da vidim drveće direktno sa strane aviona. Gledao sam kako se drveće diže - moj um je odbijao vjerovati da padam umjesto toga - sve dok nisam osjetio oštar udarac. Nakon toga uslijedila je još jedna neravnina, ovoga puta blaža, a onda smo bili na tlu i usporavali se od nevjerovatno velike brzine.

Zaustavili smo se, a onda se avion okrenuo i počeo da se kotrlja (ovaj put polako) do mjesta gdje je sporedna cesta napuštala očišćenu plažu. Susan se zaustavila na ovoj cesti i urlik motora je utihnuo dok je gasila stvari. Konačno je zavladala tišina. Okrenuo sam se na svom sjedalu i Susan je upitala: "Uživaj u prvom letu, Alex?"

Iskreno, moj um je bio skoro preplavljen. Neizmjerno sam uživao u iskustvu. "Da. Zaista mi se Veliko dupe megaupload. Priznajem da je trebalo malo naviknuti se, ali ono što nije u posljednje vrijeme."

"Dobro je to čuti. Inače biste mogli dugo plivati ​​nazad. Šta vas je najviše impresioniralo?"

Razmišljao sam o ovom pitanju pola minuta."Prvo sam počeo da govorim da sve vidim kao igračke, ali znate li šta je zaista ostavilo najveći utisak. Putovanje je bilo tako brzo. Za čamac bi nam trebalo sati."

Susan se nasmijala. "Tako je. Ovo je stvar koja dolazi, Alex. Neće proći predugo prije nego što avioni počnu prevoziti putnike od mjesta do mjesta, poput brodova i vozova, samo mnogo, mnogo brže. Letenje će zaista postati punoljetno kada bude "nije više izvanredno iskustvo, već samo pogodnost. Hajde, idemo da vidimo selo."

Popeli smo se sa zanata i do sada se pojavilo nekoliko ljudi iz rodnog sela. Susan je razgovarala s nekoliko muškaraca koje je očito poznavala. Klimnuli su glavom i počeli da okreću avion, a zatim da ga vezuju za obližnje drveće dok smo Susan i ja, u pratnji brojnih domorodaca, krenuli stazom kroz šumu.

Izašli smo na mali otvoreni prostor naseljen sa pedesetak koliba i jednom limenom natkrivenom zgradom u zapadnom stilu. Suzan je otišla direktno do ove zgrade i otvorila vrata. Objasnila je da je ovo klinika i da bi otprilike jednom sedmično dolazila ovamo kako bi Sa carskim ruskim prestolom liječenje svim seljanima kojima bi to moglo zatrebati. Mogao sam vidjeti da se broj već počinje nizati na vratima.

Takođe treba da primetim da domoroci ovde nisu bili goli. Gotovo svi - i muškarci i žene - nosili su uvijek prisutne saronge. Bilo je i mnogo djece i odraslih puno starijih od onih na plantaži. Ukratko, kompletan presjek tipične zajednice. Suzan i ja smo ostavili svoje leteće jakne u avionu, a ona je sada obukla bijeli laboratorijski mantil. Dala mi je jednu i ja sam slegnuo ramenima. Nemam pojma gdje je našla jednu dovoljno veliku da stane u moj okvir, ali jeste. Sljedećih nekoliko sati pomagao sam joj da preda stvari, da trči i donese, i općenito radi sve što joj je bilo potrebno dok je liječila razne čireve, posjekotine i ogrebotine, iako nije bilo ozbiljnih ozljeda ili bolesti.Kada je završila sa lečenjem svih pacijenata, provela je još četrdeset pet minuta razgovarajući sa nekoliko desetina seljana, pokušavajući da ih nauči koliko je važno oprati sve posekotine ili ogrebotine i održavati ih čistima.

Kada je Susan završila svoje medicinske dužnosti, skinula je laboratorijski mantil, a ja sam joj dao svoj. Činilo se da je ovo seljanima signaliziralo kraj službenog posla i mnogi od njih su odmah postali živahniji, postavljajući i Suzan i meni razna pitanja. Neki od njih su dobro poznavali engleski, inače bih bio potpuno izostavljen iz konverzija. Bili smo pozvani na ručak i proveli smo sat vremena sjedeći prekriženih nogu s nekoliko desetina muškaraca i žena dok smo jeli nekoliko različitih domaćih jela. Činilo se da je glavno jelo napravljeno od neke vrste ribe i onoga što vjerujem da je kruh. Malo goli ebanovini videi se iznenadio kada sam otkrio da je ovo prilično ukusna mješavina.