Teen stranice pravi mladi domaći

Ova serija se nastavlja, ali planiram ovdje objaviti još samo nekoliko priča, a zatim ih sve ukloniti. Posljednji ima naslov "Fallen Man".

Za čitaoce koji su zbunjeni ovim brojnim napomenama, sada postoji post pod naslovom "Most". Objašnjava šta su, daje kontekst i još mnogo toga, ne samo orijentaciju već dublji uvid u glavne i sporedne likove.

Oprostite na brojnim greškama u kucanju i drugim greškama u lektoriranju.

--

Kako su se stvari završile s Pam. Pa, na pamet mi pada određeni dan, jedno popodne. Osjećao sam se pomalo na moru, ne samo zbog Pam, već i drugih stvari koje su se pojavile. Šefovi odjela su promijenili kategoriju mog posla, i moj i mojih kolega. I dosadan dio je bio da ako se sami ne pobrinemo za srodnu papirologiju, ne izvršimo birokratske promjene (koje zahtijevaju odlazak u kadrovsku kancelariju), mogli bismo izgubiti mnogo beneficija koje smo stekli. Administratori su se toliko malo brinuli o nama da ne Seducing their sons napravili dodatni korak, za njih jednostavan, koji bi nas poštedio te muke povrh uvrede degradacije, što je bilo kojim drugim riječima. Možda bi nam bilo drago da nas olaksaju, dobiju nove Naylon shemale clip koje bi mogli manje platiti. Ta se mogućnost pojavila na improviziranim hitnim sastancima koje je naša grupa održala u učionici.

Osjećao sam se nekako beskućnik, skoro beskućnik. Mislim, bio sam u svom domu, gradu u kojem sam skoro oduvek živeo, ali kakav je to dom zapravo bio. Možda zvuči pomalo samosažaljevalno, ali zapravo je dobro pitanje. I Pam, koja želi da živimo zajedno kad bih našao nekog drugog. "Ovo je pravo vrijeme, zar ne?" rekla je sva vedra i puna nade. Nije znala!

Ostali nastavnici i ja nismo mogli ništa učiniti u vezi sa promjenom statusa. Razgovarali smo o tome i saznanje da smo svi u istom čamcu učinilo nam je da se osjećamo bolje, ali svako od nas je bio sam da se nosi s posljedicama u vlastitim životima.

Postojala je i dobra strana. Problemi na poslu su mi dali nešto drugo za razmišljanje osim o Pam.Naša veza mi je bila mnogo u mislima, Mladi filipinski seks da radim po tom pitanju i kada, kako.

Hodati sami, lutati, ne želeti destinaciju tog dana, uživati ​​u osjećaju beskućnika - oslobodilo vas je odgovornosti, barem na trenutak.

Pojasne omče odostraga. Pam je znala gdje se družim, kojim putem sam krenula u blizini koledža i našla me. U stvari, sam lutao sam samo nekoliko minuta. Kiša je upravo prestala, tako da više nisam imao dodatni izgovor da se sažaljevam.

Tražila me je i dok smo hodali držala mi je omču za kaiš, vučući, nježno, ali zategnuto, tako je izgledala naša uključenost. Da li sam želeo da provedem život sa njom. Morao sam da odlučim.

Otišli smo u kafić da razgovaramo o stanovima u koje bismo mogli zajedno da se uselimo, tema koja se sve češće pojavljivala, aktuelna.

Pam je imala ideje, istraživala je, bila je uzbuđena. Vidio sam sumornu budućnost bez ljubavi ako bismo napravili taj sudbonosni potez.

Promijenio sam temu, pitao je da li je odabrala kompjuter za koji je rekla da bi kupila za novi dom. Nije.

Prebacivao sam teret na nju, dalje od sebe. Kupovina kompjutera nije bila važna u velikoj šemi, ali time što sam to iznosio, prebacio sam teret na Pam, Gole brit celebs da ona ne ja zaustavljam napredak, Jebeš mašine 2 shvatam naše planove ozbiljno. Prljavi trik s moje strane bio je osuđen na propast.

Samo toliko vremena možete izbjeći istinu.

„Jesi li uopće odlučio kakvu ćeš uzeti. upitao sam.

„Makintoš“, rekla je veselo, ne videći crne senke.

"Mislim kakav. Laptop. Stoni računar. Koji model. A zašto ne Windows?"

Na posljednje pitanje je dala detaljan odgovor koristeći tehnički vokabular koji je nedostižan, nešto o "formatu okvira" ili slično. Ne sjećam se. Sve što sam mogao vidjeti je njena spremnost da posluša moj savjet („Jabuka je bolja“). Stepen do kojeg mi je vjerovala, vidjela nas kao partnere, mogao bi vam slomiti srce.

Zapravo smo otišli da pogledamo stan, slušali kako stanodavac i izvođač koji su se tamo zatekli pričaju o karakteristikama tog mesta. Imao je lep pogled, „prozor na verandi“ (verzija za nekretnine u „formatu okvira“?) Ali navedena kirija je bila pet hiljada dolara, za nešto više od studija. Dnevna soba u kojoj smo bili je bila dobra, prostrana sa drvenim podovima, dobrim, ako ne i sasvim novim, ali to je bilo uglavnom to.

Saznali smo da je cifra u skladu sa trenutnim tržišnim stopama, koje su porasle otkako sam zadnji put gledao u svoje ime.

Gotovo mi je laknulo zbog loših vijesti. To mi je dalo izgovor. "Ne dolazi u obzir!"

Otprilike tada, prijatelj na poslu koji se viđao sa jednom Vijetnamkom ispričao mi je o njihovom putovanju u njenu zemlju, svom iskustvu, što ga je iznenadilo.

"Pomislili biste da će biti uzbudljivo, a bilo je. Tako drugačije, zar ne. Egzotično i sve. Šareno. Ali osjećao sam i nešto drugo, koliko sam izvan svog elementa. Nisam poznavao nikoga i ne bih imao gdje u hitan slučaj, na primer. To mi je jednostavno palo na pamet, dalo mi je smešan osećaj. Ona" (njegova devojka) "je imala ljude tamo, naravno. Iako se odselila, rođaci su bili u blizini."

Divio sam se njegovoj iskrenosti, spremnosti da prizna slabost i povjerenju u naše prijateljstvo koje je pokazalo (neočekivano, jer nismo bili posebno bliski), ali slušajući mislio sam samo na uzbuđenje takvog putovanja, na slici kako ide u Japan sa Akemijem, čak i od nas koji tamo živimo. Ipak, nismo se uselili zajedno, što je bilo dovoljno uzbudljivo. Egzotično. Šareno takođe.

Što ne znači ništa oduzeti Pam.

-- --

Uhapšen zbog posjedovanja marihuane, pušenja u javnosti, proveo noć u zatvoru. Jutarnje izdanje. Čekala sam sa drugim tipom. Nema konekcije. Drugačiji slučaj. Slučajno su izašli u isto vrijeme.

Pogledao je kroz letvice na roletnama u potrazi za njegovim i Jeffovim prijateljem. Vidio sam oboje. Akemi je čekao.

Dakle, ipak nije odustala, kako se on bojao.

Bio bi zabrinut.Akemi se definitivno dopao njegov buntovnički karakter, nezavisnost, divljina (možda preterana s njene strane; činilo se da ga doživljava kao filmsku zvezdu), pozdravio je olakšanje njenog dosadnog braka (Jeffova mašta?), ali je takođe video da ona mora da ceni postojanost njenog muža, domaća sigurnost koju je doneo. Nisu izgledali nesretno zajedno, priznao je smrknuto.

Bio je uhapšen u policijskoj operaciji, on i drugi, u parku u koji je otišao da kupi i odlučio da proba proizvod na otvorenom, opusti se od radnog dana. Samo pet minuta. Loš potez. Glupo.

Mogla bi trčati u brda ako bi je Jeff pokazao kao pravi odmetnik, što on zaista nije bio. Ovo je bio prekršaj. Izvukao bi se novčanom kaznom. A Akemi je izgledala drago što ga vidi, iako je bila pribrana.

"Zar ne želiš prvo nešto pojesti?" rekla je prije nego što su ušli u autobus koji će ih vratiti normalnom životu.

"Ne. Hrana je ovdje skupa i užasna." Pokazao je šalter koji se nalazio na podu autobuske stanice. Gotovo jednako loše kao i zatvorska cijena, pomislio je. Ako si otišao u kantinu unutra da kupiš nešto bolje, naplaćivali su ti preko krova.

"A samo vodu?" upitala je Akemi, zabrinuto naboranih obrva. Pomno mu je pogledala lice da vidi šta se tamo zaista dešava.

"To je u redu." Osjećao se dehidrirano, ali je samo želio da se vrati. Gde su išli. To im nije ni palo na pamet u žurbi da zatvorski objekat ostave iza sebe.

Jeff je pričao o tome kako je bilo iza rešetaka. Nekako je zadnjih pola sata čekanja da me puste bilo najteže. Zurio je kroz požutjele roletne, iskosa preko zida od pleksiglasa, pitajući se hoće li se Akemi pojaviti s druge strane. Činilo se da je vrijeme stalo, kao da je uhvaćeno u ćilibar, zauvjek utihnulo.

"Vrijeme prestaje da znači bilo šta. A ipak znači sve. Znate na šta mislim?"

Akemi je rekla da jeste i podsjetila se na dezorijentaciju koju je osjetila nakon svog prvog leta iz Japana u SAD.Razgovarala je telefonom sa svojom bakom, koja nije znala za promjenu vremena, nikada nije napuštala svoj seoski dom.

Akemi i Jeff imali su zajedničku rustikalnu pozadinu, iako su njihova iskustva bila potpuno različita.

„Ovde je devet i trideset popodne“, rekla je. U Japanu je bilo deset i trideset ujutro. Njena baka to jednostavno nije mogla da shvati, nastavila je telefonski davati i uzimati kao da to nikada nije čula.

Jeff se osjećao ushićeno, i to ne samo zbog povratka slobode. Akemi je očito oprostio njegovu zajebanciju što ga je uhvatio za travu (priznao je da je to bio težak potez, koji mu je dosta vremena bio na zadatku u satima pod ključem). Štaviše, činilo se da je odlučila da se otvori više nego ikada. Ona je došla u stanicu po njega (on je iskoristio svoj jedan telefonski poziv za nju). Zajedno su odlazili. Dok su se penjali u autobus, bio je izvor u njegovom stepenu. Da idem gde?

Akemi je dopuštala Jeffu ​​da je upozna!

Imala je šta da kaže. Ćerka njenog prijatelja je krenula u japansku školu. Bila je užasnuta da ide sama, Sa ukrajinkama koje plešu majka joj je pomogla da savlada strah, koristila je oštar pristup, nije popuštala kao i obično kada je petogodišnjakinja zaplakala. Željela je zagrljaj, ali majka ga je odbila.

„Kokoro o oni ni šita“, preveo je Akemi sa japanskog što znači „napravio je njeno srce demonom“.

Ponekad morate biti strogi čak i ako to ne želite", rekla je Akemi. "Devojčica je bila toliko uplašena da prvi put ide sama u školu."

"Ali jeste." Akemi je pljesnula rukama od oduševljenja pri pomisli, uspomeni na razgovor sa prijateljicom, uspješnom završetku.

Jeff, koji je sjedio u autobusu pored nje, rekao je: "Da, morala je biti jaka za sebe. Svako to u nekom trenutku. Iako neki nikada ne mogu."

Akemi se pitala da li je Džef zaista to značio za nju, da li je to bilo indirektno - i duhovito. - ohrabrenje da napusti svog muža, izbaci na miru.

Ako je duhovit, komentar nije dobrodošao. Akemi nije volio ismijavati ili biti indirektan u vezi sa ozbiljnim stvarima.

Ipak, imala je meku tačku prema Jeffu, sviđao joj se, opraštala je.

Više nego svidjelo. Do toga je došlo.

Njena zbunjenost se videla na njenom licu. Jeff je vidio da izgleda gotovo jednako ranjivo kao dijete koje je bez pomoći napravilo prvi upad u svijet.

On i ona još uvijek nisu znali kuda idu.

Sjedila je s rukama u krilu, gotovo neometano. Bože, svidjela mu se. Da li je bio spreman da se uozbilji ako se ona rastavi od tog jebenog muža. Ili ju je izazivao da preduzme hrabru akciju kojoj neće parirati?

Ne, nije mrzeo Mičela, samo nije video osnovu za njihovo prijateljstvo. Bili su previše različiti, nisu imali ništa zajedničko osim osećanja prema Akemiju. A to je bio problem zbog kojeg je čak i slučajno poznanstvo kao kolege bilo teško održati. Jeff se počeo kloniti Mitchella na koledžu. Da li je primetio?

"Gdje idemo?" upita Jeff. I pitanje je odjeknulo. Iz vedra neba mu je palo na pamet da se oslonio na Akemija za osjećaj smjera i to je pogrešilo ravnotežu. Iako je bila iz Japana, poznavala je američki grad bolje od njega.

U njenom društvu našao se kako preispituje svoje snage i slabosti. Neočekivani su izašli na videlo. Pitao se kako joj izgleda i kako ona sebe vidi kada su zajedno.

Njemu bi se svidjelo jedno od onih ogledala na stropu kako bi mogli gledati sebe u krevetu.

Natjerala ga je da poželi da prizove najbolje od sebe, skupi hrabrost za sve što se moglo dogoditi, pokazati dostojnim. Imali su nešto sjajno jedno sa drugim. Bila je sjajna.

"Gdje?" reče Akemi i nasmiješi se i namršti, a zatim se nasmije. Autobus ih je vozio u grad. To je bilo sve što su znali i više nego dovoljno za sada.