Rezervirani pov čarapa seks 4

Jonu i Quintu zahvaljujem na uvodniku. I njima treba pripisati zasluge ako uživate u Therapist priči. Greške su isključivo moje.

Za Ketrin

"Šta da radim, gospodine Hamilton. Da izađem na ulice Newcastlea i radim kao kurva od dva penija. Nemam novca, baš ništa. Sve što imam su dugovi!" Emma Dodd je naglo sjela na mjesto sučelice advokatu i pogledala ga, zajapurenog lica, očiju prepunih neisplakanih suza.

Kornelijus Hamilton je podigao ruke i ozbiljno je posmatrao preko svojih naočara, uznemirenog lica. Emi se stiglo u srcu i požalila je zbog svog ispada, ali da li je uvijek trebala biti opterećena dugovima nastalim dok je njegovala oca do njegove prerane smrti?

Hamilton je pročistio grlo. "Bojim se da su okolnosti onakve kakve smo se bojali, Emma. Čak i nakon prodaje kuće tvog oca po traženoj cijeni, i dalje će biti problema sa nekih sedamdeset tri funte, šesnaest šilinga i jedanaest penija. Kao što je tvoj otac dužan prijatelju, odrekao sam se svog honorara, ali bojim se da ono što ostaje duguje se na drugom mestu i mora se platiti."

Emma je bespomoćno pokazala, suzbijajući suze. „Ponovo pitam; šta da radim, gospodine Hamilton. Najbolje čemu bih se mogao nadati bila bi guvernanta ili pratilac, a niko ne traži takvu osobu. Moram li ići u London, ili možda Edinburg. Čak i da jesam, nema garancije da ću naći poziciju." Nasmijala se, kratko i gorko. "U svakom slučaju, nemam novca da finansiram svoje putovanje."

Hamilton je ozbiljno smatra. "Kao prijatelj vašeg pokojnog oca, čak i kao vaš vlastiti prijatelj, rado bih vam dao novac za takvo putovanje, ali mislim da imam alternativu koja bi vam mogla odgovarati."

Nada je planula u Emmi. "Šta je, gospodine Hamilton. Molim vas, recite mi."

"Imam dva moguća kupca za kuću. Jedan je biznismen iz Newcastlea, koji traži utočište, mislim, za povremene bijeg iz grada." Advokat se nakašljao, posramljen. "Mislim da namjerava smjestiti svoju ljubavnicu."

"A drugi?" upitala je Emma, ​​ironično razmišljajući da bi biti nečija ljubavnica možda bila bolja pozicija od one u kojoj se našla.

"Trenutak, Emma. Biznismen bi platio traženu cijenu za kuću, da, ali bi ti i dalje ostao nepodmireni dug."

„Pomenuli ste alternativu, gospodine Hamiltone“, rekla je Emma, ​​dok su joj nade ponovo potonule.

"Jesam. Drugi kupac je vojni gospodin, nedavno penzionisan iz vojske. Pukovnik Faulkner. Ranjen je kod Vaterloa u porazu od Bonapartea i sada je dao ostavku. U slučaju da kupi kuću, potrebna mu je kućna pomoćnica "Ako prihvatite to mjesto, on će izmiriti dugove i platiti vam malu plaću. Ako na kraju godine ustanovite da ne možete nastaviti, on će vam dati pedeset funti i platiti vašu kartu do odabrane destinacije." Hamilton je napravio grimasu. "Na kraju krajeva, kuća je pripadala vašoj porodici već duže vrijeme i može se dogoditi da ne možete podnijeti da budete sluga u onome što je bio vaš vlastiti dom."

Hamilton se zavalio i gledao Emmu dok je razmišljala. Pozicija domaćice bila je njegova vlastita ideja, jedina na koju se mogao sjetiti da spasi kćer svog prijatelja od siromaštva beskućnika. Nije je proučavao. Visoka djevojka, vitka, ali nepogrešivo žensko. Sada obučena u crninu bez olakšanja, njene neposlušne smeđe kose zavezane u čvrsti šinjon, blijeda lica, ona je još uvijek bila vrlo zgodna žena, pomisli Hamilton i ponovo potisnu misao koja mu je sinula u glavi da pokušava da je natjera. njegova ljubavnica. Koliko god da je koncept izgledao divno, dugovao je sjećanju na svog mrtvog prijatelja da ne poduzme takvu akciju.

Na kraju krajeva, poznavao je Emmu gotovo cijeli njen život i gledao ju je kako raste u prelijepu ženu kakva je sada, tihu i suzdržanu prema strancima, ali sa toplom i prijateljskom ličnošću, čak i napetom kao što je sada bilo nakon njene smrti. voljenog oca i ostvarenje dugova koji su nastali tokom njegove duge bolesti.Hamilton se pitao zašto se nikada nije udala, ali je priznala da se o svom ocu brine gotovo od svog sedamnaestog rođendana, ostavljajući joj samo malo vremena za bilo koju od finoća udvaranja. Ima još vremena, razmišljao je, jer Emma je tek imala samo dvadeset četiri godine.

Emma je podigla pogled. "Godinu dana, gospodine Hamilton; ako radim kao domaćica godinu dana i to ne odgovara, onda će svi moji dugovi biti podmireni i ja ću imati pedeset funti svojih?"

Hamilton je klimnuo glavom. "Tačno. Hoćete li zauzeti poziciju?"

Emma se skrušeno nasmiješila. "Imam malo alternative, zar ne. Ne volim pomisao na siromaštvo. Kada ću moći Vruće tinejdžerske galerije erotske pukovnika Faulknera?"

Hamilton se nasmiješio. "Hoćeš li biti moj gost na večeri, Emma. Pozvao sam i pukovnika Faulknera. Možeš ostati kod mene i moje žene večeras, nakon što razgovaraš o položaju s pukovnikom Faulknerom."

Richard Faulkner bio je iznenađenje za Emmu. Zbog njegovog ranga očekivala je da će on biti stariji muškarac, ali je bio jedva deset godina stariji od nje. Hamilton je ponudio Faulkneru da koristi njegovu radnu sobu kako bi mogao nasamo razgovarati o položaju s Emmom, a Hamilton je u njegovu radnu sobu otpratio Emmu da se sastane s pukovnikom prije nego što sjednu na večeru. Faulkner je zurio kroz prozor kada je Hamilton uveo Emmu u sobu, tako da je uspjela sakriti svoje iznenađenje u njegovim godinama, iznenađenje za koje se bojala da bi moglo uvrijediti pukovnika.

"Pukovniče Faulkner, mogu li vam predstaviti gospođicu Emmu Dodd." Faulkner se ljubazno naklonio Majka masterbatira sina u gaćicama grudnjaka ona je uronila u kratki naklon. "Ostaviću vas dvoje za trenutak", rekao je Hamilton. "Večera je za četvrt sata."

"Hvala, gospodine Hamilton." Faulkner se okrenuo prema Emmi. "Gospođice Dodd, molim vas, sjedite."

"Hvala, pukovniče." Emma je sjedila i gledala u pukovnika dok je on sabirao misli.Čisto izbrijana, ali s onim što će kasnije generacije poznavati kao zaliske, kosa mu je bila tamna, s neposlušnom kovrdžavom za koju je Emma znala da se ne može kontrolirati, podsjećajući je na njene vlastite smeđe dlake koje se moglo samo voditi, nikako kontrolisati. Lice mu je bilo otvoreno, prijateljsko, oči tamne poput njenih. Nosio je plavi kaput s mesinganim kopčama i smeđe pantalone, prsluk od brokata i košulju od svježeg lana. Sve je to bilo obično, kao i njegova žilava građa, i Emma nije mogla pronaći ništa što bi ga moglo razlikovati kao vojnika, osim možda ožiljka koji blijedi na njegovom obrazu.

Fokner je uhvatio pravac njenog pogleda i nasmejao se Emmi. "Naslijeđe okršaja s francuskim Lancerom. Dobio sam najbolje od tog susreta. Umorio sam se od rata, gospođice Dodd. Bio je to previše dio mog života ovih osamnaest godina."

Emma je promrmljala saosjećajno, a Fokner se nasmiješio. "Vjerujem da vam je gospodin Hamilton objasnio svoju ideju, gospođice Dodd?"

"Jeste, pukovniče."

"A kako se osjećate u vezi s tim?"

"Mogu li biti iskren, pukovniče?" Faulkner je klimnuo glavom i pokazao joj da nastavi. „Imam malo izbora po tom pitanju, pukovniče, jer bez vaše ponude bio bih beskućnik i besparica. Nisam iskusna domaćica, ali sam se ponašala kao domaćica mog pokojnog oca ove tri godine, tako da sam svesna ekonomičnost vođenja domaćinstva. Ako budeš imao malo strpljenja, siguran sam da ću se snaći."

"I meni treba kuhar, gospođice Dodd. Znate li nekoga?"

"Umem da kuvam, pukovniče. Uživam u tome. Ako mi dozvolite i to mesto, to će vam uštedeti novac. Osim toga, osim ako vaša žena nema druge potrebe, mislim da je samo sobarica."

"Neoženjen sam, gospođice Dodd. Što se tiče služavke, moj sluga, Dan Thonpson, njegova žena Marija će, mislim, biti prikladna." Faulkner se nasmiješio na neke uspomene. „Marija je Španjolka. Dan ju je udvarao i osvojio dok smo se borili protiv Wellingtonove kampanje na poluostrvu. Oni nisu imali pravi dom sve dok su u braku.Odlično će im odgovarati vikendica pored kuće."

"Radujem se što ću ih upoznati." Dakle, Faulkner je bio neoženjen. Ulov za nekoga, pomisli Emma. Mislim da mi se sviđa, ali kao njegova domaćica više nećemo dijeliti iste društvene krugove.

"Postoji samo još jedna stvar, gospođice Dodd. Konjušnica." Faulkner se nasmiješio. "Ja sam, odnosno bio sam, konjički oficir. Koliko su velike štale. Hamilton nije mogao reći."

"Dovoljno za desetak, pukovniče. Trenutno postoji samo poni za svirku. Ostali su prodani."

"Jašete li, gospođice Dodd?"

"Kad budem mogao, pukovniče. Ne u posljednje vrijeme, naravno."

"Možete birati štalu, gospođice Dodd, i jahati kad god vam obaveze dozvoljavaju. Znam da je ovo bio samo kratak razgovor, ali donosim brze odluke. Ako prihvatite, gospođice Dodd, Cure uzimaju gangbang mi je što ćete postani moja domaćica."

Emmu je ispunilo olakšanje. Konačno je mogla početi da se nada budućnosti. Nasmiješila se Fokneru, započevši ga kontrastom s njenim suzdržanim i trezvenim pogledom prije nekoliko trenutaka. "Rado prihvatam, pukovniče. Vjerujem da će naš odnos biti srdačan."

Bogovi, ali bila je izuzetno zgodna, pomisli Fokner. Taj osmeh. Naglas je samo rekao: "Siguran sam da hoće. Hoćemo li se ponovo pridružiti našem domaćinu, gospođice Dodd?"

* * * * *

To je bilo prije skoro devet mjeseci, razmišljala je Emma dok je sortirala svježe oprani pribor za jelo. Četrnaest mjeseci otkako joj je otac umro i jedva se sjećala života koji je tada živjela. Njeno žalobno crno sada je zamenjeno trezvenom sivom, ali je dozvolila sebi dašak boje u svojoj crvenkastoj jakni dok je hodala do sela. Pukovnik Faulkner se pokazao kao uzoran poslodavac, s razumijevanjem dok se upuštala u svoju nenaviknu ulogu, strpljiv s njom, uvijek ljubazan.

Ona je jedina živjela u kući s Faulknerom, s tim da je pristala da preuzme ulogu kuharice, ali i jednostavno domaćice. Nije joj bilo teško, jer je uživala u kuvanju i govorila je sebi da je vješta u tome.To je također dodalo nekoliko šilinga njenom prihodu. Ironično se nasmiješila u sebi. Čula je za šapat koji ju je noću smjestio u Foknerov krevet, šapat s kojim se niko nije usudio suočiti s njom. Kad bi barem bila istina, pomislila je. Zaista, da bi prikrila svoje divljenje prema njemu, usvojila je pristojan i uzdržan način za koji je smatrala da najbolje odgovara njenom položaju.

Fokner joj je dozvolio da zadrži svoju spavaću sobu, ali je onda, pomislila je, odabrala jednu u gornjem toku kuće. Jedan koji je odabrala da bi sa svog prozora imala pogled, prema sjeverozapadu, na strminu i ostatke Hadrijanovog zida, sada starog nekih sedamnaest stotina godina. Malo je vjerovatno da bi Faulkner poželio bilo kom od njegovih rijetkih gostiju da se popne svim stepenicama do gornjih soba kada su sobe za goste lakše dostupne. Gosti među kojima još nije bilo potencijalnih nevjesta, iako je znala da je Faulkner dobila pozive od očeva nekoliko dostupnih mladih dama; pozive koje je uglavnom odbijao. Iako su samo Faulkner i Emma živjeli u kući, Foknerov sluga, Dan Thompson, i njegova supruga Maria bili su na raspolaganju u susjednoj kolibi, a Marijina pomoć kao služavke uvelike je pomogla Emmi. Ema se zabavljala pomažući Mariji da poboljša svoj engleski, jer je boravak u blizini vojnika toliko začinio njen govor zemaljskim epitetima, što ju je posramilo kada je shvatila šta govori.

Zazvonilo je zvono, dozvavši je u salon u kojem je Richard Faulkner završavao doručak. Emma je automatski počela čistiti posuđe za doručak, ali Fokner ju je zaustavio i pokazao na stolicu.

"Molim te, Emma, ​​trenutak svog vremena."

"Naravno, pukovniče", odgovorila je Emma, ​​sjedajući.

Fokner je držao pismo za koje je Emma prepoznala da je dostavljeno tog jutra. On je pokazao s tim. "Ovo dolazi od moje rođakinje Alice, Emme. Ono što vam moram reći ne smije ići dalje od ove sobe."

Emma je klimnula glavom i čekala.Faulkner je djelovala neobično uznemireno, jer je saznala da je njen poslodavac čovjek postojanog izgleda i zdravog intelekta. Udahnuo je i suočio se s njom. "Alisina ćerka, Lusi, za koju verujem da nije odavno napunila devetnaest godina, izgleda da se umešala u neku vrstu skandala. Alis me pita da li bih je imao u gostima na mesec dana." Faulkner se namrštio. "Šta ti misliš, Emma?"

Emma je bila iznenađena, za Faulknera, ali rijetko je pitala za njeno mišljenje. Kada je to uradio, često je slušao njene savete, primetila je sa zadovoljstvom. "Čega, pukovniče?" ona je pitala.

"Da li bi bilo u redu da imam mladu damu kao gosta u kući, mladu damu koja nije udata?"

"Društvo bi moglo biti skandalizirano, ali vaši gosti su vaša briga, pukovniče, ničija više. Živim u ovoj Američka azijska žena direktorica s vama ovih devet mjeseci i niste se oko toga pitali."

Fokner ju je oštro pogledao i ona je s nekom neugodnošću shvatila da je odgovorila prilično snažno. Emma je pocrvenjela i počela da se izvinjava, ali Fokner joj je mahnuo da ušuti.

"Ali neko drugi ima, pretpostavljam. Poznajem li ih?"

Emma je oklevala. "Niko direktno, gospodine, samo šapuće." Nespretno se nasmiješila. "Ne obraćam pažnju na njih."

"Pa, ako ih čujem, ko god da su, čut će dio mog uma. Ti si previše dobra žena da trpiš insinuacije, Emma. Neću to dopustiti."

Emma je riskirala da ga pogleda. Na licu mu je bila zabrinutost, i iako je uživala u njegovoj brizi za nju, poželjela je da je to zato što je on osjećao više od toga. Uprkos tome, bila je iznenađena naglaskom u njegovom tonu. "Ne smetaju mi, pukovniče. Znam da ste džentlmen."

Fokner ju je dugo posmatrao mirno i osetila je kako joj se vrelina diže u obraze. Naglas je rekao: "U pravu si što imam Lucy za gošću, Emma, ​​kao i obično. Pisaću Alice i potvrditi posetu. Hvala ti." Faulkner je ustao i Emma je nastavila sa svojim prekinutim zadatkom čišćenja stola za doručak. Dok je izlazila iz sobe sa poslužavnikom, Faulkner ju je posmatrao.Uzdahnuo je. Ona je previše nežno stvorenje za grubog vojnika poput mene, pomislio je. Imam malo iskustva sa gospodom. Sljedbenici logora, da, jedna ili dvije od njih, i usamljene žene i udovice. Ali Ema, draga Ema, tako korektna, tako udaljena, tako ljupka. Ah, kad bi samo. Uzdahnuo je. Bio sam u jeku bitke i preživio, ali se ipak bojim da ću platiti sud mladoj dami koja me privlači iz straha da će je moja prošlost odbiti.

Emma se pitala o skandalu u vezi s Lucy koji je Faulkner spomenuo. Čovek, možda. Emma se skrušeno nasmiješila. Iako su joj neki lokalni neženja platili sud prije očeve smrti, kada su njene smanjene okolnosti postale poznate, one su tiho nestale. Bez sumnje traži žene s finansijskim prednostima, pomislila je. Nijedan od njih nije je posebno privlačio i otkako je upoznala Richarda Faulknera nije požalila zbog toga. Da su se sreli prije nego joj se otac razbolio. Uzdahnula je, a zatim se nasmiješila kada se prisjetila njegovog povratka sa pozvane vožnje s lokalnim lovom. "Jadni jahači, Emma, ​​većina njih", rekao je, "spasi Sir Johna i njegovog sina." On se nasmiješio. "Reynard je pobjegao, lukava zvijeri. Bilo mi je teško da se ne nasmijem."

Prošle su tri sedmice i Emma je skoro zaboravila na rođaka Richarda Faulknera, kada ju je njen poslodavac potražio u njenom malom salonu. Uzimala je kratku pauzu od svojih obaveza i pripremila je pogaču namazanu puterom za jelo dok je pila čaj. Upravo je zagrizla kada je Faulknera nakratko pokucao na njena vrata i ušao je u sobu. Iznenađena, Emma je došla do daha i otkrila da se guši u kolaču. Brzo shvativši šta se dešava, Fokner joj je zadao oštar udarac u leđa i prepreka je bila pomerena. Fokner ju je držao za ramena sa zabrinutošću na licu.

"Jesi li dobro, Emma?" Gledao ju je pravo u oči, sa zabrinutošću na licu.

"Jesam, gospodine. Hvala vam. Ja.," zamuckivala je.

"Ema", tiho je rekao Faulkner i nježno je privukao prema sebi.Srce joj je lupalo, Emma je polako podigla lice, zatvorivši oči, kada ju je Faulkner naglo pustio. Odmaknula se, trgnula se, a on je pročistio grlo, sa crvenilom na licu.

„Kćerka mog rođaka stiže sutra“, rekao je oštro. "Dogovorio sam da ću je pokupiti iz gostionice u Hexhamu, ali sutra imam sastanak u Corbridgeu. Da li biste na mom mjestu otišli u Hexham, upoznali Lucy i doveli je ovdje?"

"Naravno, pukovniče. Biće mi zadovoljstvo." Ona je našla utočište u formalnosti.

"Hvala, Emma", rekao je Faulkner. „Hteo bih da pripremiš doručak ranije, da možemo da krenemo do sedam. Zamolit ću Dena da ti upregne svirku i ja ću se voziti s tobom do raskršća.“

"Naravno, pukovniče. Doručak u pola šest, možda?"

"To će biti u redu, Emma. Hvala ti." Naglo se okrenuo i izašao, a Emma je dugo zurila za njim, zbunjenih misli.

Sljedećeg jutra u sedam sati zatekla je Emmu kako se vozi na svirci sa Foknerom sve do raskrsnice gdje su se razišli putevi za Hexham i Corbridge. Faulkner je uzjahao i pogledao Emmu.

„Ne znam kada ću se vratiti, Ema, ali potrudiću se da se večeras vratim na večeru.” On se nasmiješio. "Znam da ćeš Lucy ugostiti." Klimnuo je glavom, zurio u nju na trenutak i činilo se da će progovoriti, a onda je okrenuo svog konja i podstakao ga prema Corbridgeu. Emma ga je posmatrala sve dok joj ga jedan zavoj na putu nije maknuo iz vida, a onda je uzdahnula, kuckala na konju svirke i okrenula svirku prema Hexhamu. Grad je bio miran kada je stigla jer nije bio pazarni dan i ulice su bile praktično prazne. Gostionica je bila mirna i privatna soba je svakako bila dostupna i da li je gospođa željela osvježenje. Smještena u privatnom salonu, Emma je pogledala okolo, pronašla neke knjige na polici i smjestila se da čita dok je čekala kočiju.

Kako je bila jedina žena koja je napustila kočiju, Emma je pretpostavila da je ta mlada žena sigurno Lucy, a plava kosa Pornografija kćeri svijetloplave oči u značajnoj su suprotnosti s njenim vlastitim smeđim pramenovima i tamnosmeđim očima. Uz Faulknerov nagovještaj da je došlo do nekog skandala, Emma je očekivala nešto drugačije od ove naizgled druželjubive, pomalo punašne, ali inače naizgled obične mlade žene.

"Gospođice McFey?"

"Da. Šta je?"

"Zovem se Emma Dodd. Ja sam domaćica pukovnika Faulknera. On ima posla u Corbridgeu koje nije mogao izbjeći. Šalje svoje izvinjenje i pridružit će vam se večeras na večeri. Traži me da vas otpratim do njegove kuće."

Lucy se razočarano nadima. "Radovao sam se što ću vidjeti rođaka Richarda. Možda je on jedina stvar vrijedna pažnje na ovom napuštenom mjestu."

Ubola, Emma je bila ledeno uljudna. "Uvjeravao me je da će svoj posao završiti što je prije moguće, gospođice McFey." Emma je pogledala okolo. "Nemaš sluškinju sa sobom?"

"Avaj, ne", rekla je Lucy. "Mary nije dobar putnik. Ostala je kod kuće. Pretpostavljam da mogu zaposliti nekog lokalno. Neko iskusan, mislim."

"Siguran sam da možete. Pitat ću pukovnika Faulknera čim se vrati. U međuvremenu ću vam pomoći na bilo koji način."

Lucy McFey je klimnula, prihvatajući Emminu ponudu kao da je ispravna. "Ima li nešto za jelo. Osećam se prilično gladno sada nisam više u toj prokletoj kočiji."

Emma je pokazala ka gostionici. "Spremio sam ručak za nas. Imam rezerviranu sobu i vjerujem da nećete biti predmet mog dijeljenja."

"Pretpostavljam da ne. Vi barem imate pristojne manire u odnosu na neke od ovih mještana."

"Ovuda, dakle", rekla je Emma, ​​a lice joj nije otkrivalo ništa, ali je sada odlučno da ne voli ovu djevojku koja je tako prezirala svoj voljeni Northumberland.

S hranom i čašom vina u sebi, Lucy McFey je bila ljubaznija prijateljica i podvrgla je Emmi gomili pitanja o Faulknerovom domaćinstvu.Očigledno je bila razočarana kada joj je Emma rekla da se Faulkner malo zabavlja u kući, ali se razveselila kada joj je Emma rekla da je bila pozvana, sa Faulknerom, u dom Sir Johna Armstronga nekoliko milja dalje.

"Pa, to je dobro čuti. U Londonu sam prisustvovao barem jednom balu svake sedmice."

"Bojim se da imamo jednostavnije ukuse ovdje, gospođice McFey, i mislim da pukovnik Faulkner uživa u mirnom životu nakon služenja vojnog roka."